Ruža Todorova prvo nadahnuće Vuka Karadžića

Posla imaju oko održavanja same manifestacije - besjede, scenski prikazi, muzički sadržaji, glumci, zvaničnici, gosti, posjetioci... I to će se valjano obaviti, jer su Jadrani već sedamdeset i pet puta pokazali da to znaju i umiju. U to su se posljednjih četrdesetak godina uvjerili mnogi.

U Vukovom Tršiću ovih predsaborskih dana dosta je posjetilaca, izletnika iz brojnih mjesta. Oni iz udaljenijih mjesta: Beograda, Novog Sada, Smedereva i drugih, kada pođu na ljetovanje na Taru ili more, svrate u Tršić, osvježe se, obiđu znamenitosti ovoga mjesta, pa nastave put.

Oni iz okoline - Loznice, Zvornika, Šapca, Valjeva, Bijeljine, Krupnja i drugih mjesta u Tršić dolaze da se odmore u dolini rječice Žeravije, hladovini modrih vrba, u bukovoj šumi i šetnji proplancima jadarskih brda.

- Ta jadarska brda i jesu veoma značajna za svekoliki Vukov život - odrastanje, opismenjavanje, učenje i prvu njegovu ljubav. To su bili njegovi "najznačajniji univerziteti" - učio je život dok je čuvao stoku i radosno jurcao po plandištima sa vršnjacima. Za razliku od njih od rođaka Jefte Savića učio je prva slova, a u očevoj kući slušao umilno pripovijedanje ljudi koji su im dolazili i pjesme uz gusle. Sve je to bila osnova Vukovom književnom djelu u bijelom svijetu - kaže kustos u Vukovoj rodnoj kući Dragica Lučić-Ignjatović.

Tršić u Jadru malo je mjesto, ali sa velikim imenom i bogatom istorijom. Na prvi pogled to se i ne bi moglo reći, jer se to odmah ne primijeti. Potrebno je vrijeme da se prođe cijelim krajem, da se ljuduje sa Jadranima, pa tek onda da se o Tršiću dosta sazna, ali nikada sve i do kraja.

Tako je i ovdje, ali i u susjedstvu - u Rađevini, Podgorini, Podrinju... Pejzaž špartaju staze i bogaze, putevi i prelazi, nižu se kuće, voćnjaci, pokošene livade, kukuruzišta, šume, proplanci, potoci...

Vukov rodni Jadar zatalasan je kao široko more. Ovaj kraj je nekako više za razmišljanje i priču. Tršić je kao stvoren za one sa tananom dušom, koji vole da hodaju, zastaju, razgovaraju i pamte.

- U Jadru i Vukovom Tršiću putniku se štošta mora razjasniti, pa ma koliko od bio učen i viđen, jer priče o njima samima nisu dovoljne. Važne su one koje pripovijedaju čobani, drvosječe, domaćini i oni koji vole i svoj zavičaj ali i Vuka - objašnjava Dragica Lučić-Ignjatović.

Nastaju tako kazivanja o Vuku i njegovom Tršiću u kojima se pridodaje dosta, što iz mašte što iz ranijih pripovijedanja. Ovdje se može saznati da je mali Vuk bio kao i sva djeca, da je bio spretan, odvažan i darovit. Ipak - mali Karadžić se razlikovao od druge tršićke djece. Ta različitost u mladosti je bila još očitija, uprkos tome što je Vuk nikada nije isticao. Osjećala se a to su njegovi vršnjaci poštovali.

- Vuk se u ranoj mladosti zaljubio u Ružu, stasitu kćerku svoga komšije Todora. Stalno su bili zajedno i ljubav je bila obostrana. To su svi znali u Tršiću, jer su oboje bili iz uglednih kuća. Taj period Vukovog života prikazan je i u televizijskoj seriji "Vuk Karadžić". Ružu Todorovu, prvu Vukovu ljubav, glumila je Gala Videnović. Prikazano je samo kako su se njih dvoje mladih, ispunjeni srećom, voljeli čuvajući stoku po tršićkim plandištima. I ništa više. Ni koliko su se voljeli, ni do kada. Priča o Ruži i Vuku u stvarnom životu ima drugi tok. Ruža Todorova zasigurno je bila prvo Vukovo nadahnuće. Možda i najveća ljubav - njegov neprebol - pripovijeda književnik i veliki poznavalac Vukovog života i djela Ljubomir Ćorilić.

Kako to obično biva u životu usud se poigrao sa njima. Mladi Vuk u Budimpešti je saznao da će do kraja života biti hrom, sa savijenom nogom. To je bio glavni razlog da do starosti više nikada ne dođe u Tršić - nije htio da ga tako obogaljenog vidi Ruža. U tadašnje vrijeme ljudi sa tjelesnim nedostacima bili su nepravedno gurnuti na marginu života. Bili su obilježeni. Vuk je želio da ga Ruža upamti kao stasitog, hitronogog i sposobnog mladića, a ne sakatog i nesposobnog sa štulom.

- Tjelesni nedostaci u Vukovo vrijeme bili su sramota. Hromost mu je još teže pala, jer se zbog nje morao odreći svoje prve i velike ljubavi - Ruže Todorove. Ona se kasnije udala za tadašnjeg veoma uglednog trgovca iz Tršića Milutina Dobrilića, sa kojim je imala dva sina Todora i Mihaila. Todor je bio visoki državni službenik u knjaževskoj kancelariji u Beogradu, u vrijeme vladavine Miloša Obrenovića, ali i kasnije kada je na srpski presto došao Karađorđev sin Aleksandar Prvi Karađorđević. Mihailo je bio uspješan trgovac - objašnjava Ćorilić.

Vuk se, možda baš zbog te svoje bolesti, ali i da bi gasio svoj neprebol, započeo u tuđini svoj veliki stvaralački rad. Ružu Todorovu nikada nije zaboravio. Čak joj se, u smjeni srpskih dinastija, kada ona to nije ni znala, odužio - spasao joj je sinove Todora i Mihaila od osvete Miloša Obrenovića.

- Kada se ponovo iz Beča, iz progonstva, na srpski presto vratio Miloš Obrenović, odmah je počeo veliku čistku. Razračunao se sa pristalicama dinastije Karađorđević. Bio je nemilosrdan. Svetio se pristalicama Karađorđevića, pa su na udaru bili i Ružini sinovi. Vuk je na jedvite jade uspio da umoli Miloša da poštedi živote Todoru i Mihailu i da ih prebaci preko Save u Austriju. Tako su Ružini sinovi spasili glave i ostali živ - priča Ćorilić.

I u sjećanjima Jadrana, ali i u svim drugim pričama o Vuku "gube" se Ruža i njeni sinovi, osim u jednoj - na dan Vukove sahrane u Beču na Maksovom groblju u Lanuštrase.

- Na Vukovu sahranu su došla su dvojica elegantnih i stasitih muškaraca, obučenih po tadašnjoj posljednjoj evropskoj modi. Na Vukov odar priložili su poveću sumu novca i sve vrijeme bili su uz Vukov kovčeg. Rijetko je ko od prisutnih znao ko su bila ta dvojica mladih ljudi. Kada je Vukova kćerka Mina pitala jednog od sveštenika koji su vršili opijelo ko su ta dvojica, ovaj joj je tiho šapnuo da su to Todor i Mihailo Dobrilić iz Tršića, sinovi Ruže Todorove, prve ljubavi njenog slavnog oca -  priča Ćorilić.

Kasnije se više ništa nije čulo o Ružinim sinovima, najvjerovatnije zbog osvetoljubivog Miloša Obrenovića, jer više nije bilo Vuka da ih štiti od njega.

Kada se u u septembru u Tršić, na sabor, slije veliki svijet: naučnici, istoričari, književnici, duhovnici, glumci i poštovaoci Vukovog djela malo će se ko od njih, gledajući tršićke perivoje koji čuvaju tajnu na Vuka i Ružu, sjetiti te žene, veoma značajne i presudne u cijelom Vukovom životu.

I ova priča je samo malo podsjećanje na Ružu Todorovu iz Tršića, na prvo nadahnuće slavnog Vuka, uvijek skritu i potisnutu iz zvanične istoriografije, ali jedne od najvažnijih ličnosti u Vukovom životu.

Vukov sabor

Ljeto u Loznici, Tronoši i Vukovom Tršiću protiče u znaku opsežnih priprema za 76. Vukov sabor, najstariju i najpoznatiju kulturnu manifestaciju u srpskom narodu, koja bi trebalo da se održi sredinom septembra u Tršiću.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.