Uzduž i poprijeko: Engleski doručak

Glas Srpske

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

VAŠ Mile "pokusao" u Vašingtonu, a naš efendija, bome, doručkovao sa Blerom - ovako nekako, više nego gordo, zvečala su sarajevska glasila, zadužena da u stopu prate aktivnosti reis-ul-uleme Mustafe Cerića, stvarnog ministra inostranih poslova BiH. I zbilja, ima čak i slika na kojoj iz politike odlazeći Bler, a u istu sve više nadolazeći Cerić, nešto "divane" za prekrivenim stolovima, a u prisustvu nekih, takođe prekrivenih dama. A šta se tu, onako, između zalogaja, stvarno zborilo, ostalo je prekriveno velom tajne. Iako nema podataka o tome šta se fruštukovalo, ja ipak pretpostavljam da se pod Cerićevim zubom najčešće nalazila Srpska, "voćka čudnovata", na kojoj je i sam Bler malčice istupio zube. A možda sam ja postao preopterećen politikom. Jer, može biti i to, da se radilo o običnom doručku, na kojem se sva konverzacija svela na "bujrum, Toni", ili na "Mustafa, de dodajder mi malo soli", a poslije kojeg se svako uhvatio svoga posla u Londonu... Bilo kako bilo, poslije fruštuka za Cerića nije bilo nikakvog muštuluka. Pojelo se, popilo se, pa je na kraju valjalo i za pojas zadjenuti. Ali je zato jedan drugi BiH turista u Velikoj Britaniji neumorno prežvakavao svoje teze o Velikoj Srbiji koju bi valjalo isjeckati i ubaciti u jedan veliki bosanski lonac. Ne treba ni pogađati da je riječ o Harisu Silajdžiću, koji bi da svakom loncu bude poklopac. Riječ je, dakle, o liku koji je već odavno "polupao lončiće", slijedom čega je i sam počeo da čangrlja kao probušeni izduvni lonac. Tako se Haris, poslije neuspješne prodaje magle u Londonu "izduvao" na sve oko svoje zamišljene i umišljene ose, a posebno na ondašnju BiH ambasadu. Razloga može biti mali milion, ali ih ne treba posebno istraživati, budući su nam već odavno poznate Siljadžićeve sklonosti da traži dlaku u jajetu, i obrnuto. Uglavnom, Silajdžiću ne valja ni londonski BiH ambasador, jer se na svaki Harisov prijedlog pravi da je Englez... A neki drugi, opet, kažu da je sve to samo zato što ambasador nije Silajdžićev kadar. Kao što je to bio Muhamed Šaćirbegović, dika i ponos diplomatije po Silajdžićevom ukusu, i momčina koja je dokazala da je kadar stići, a naročito od strašnog mjesta i suda uteći. I koji je nemalo zadužio ovaj napaćeni narod, a posebno sirote BiH poreske obveznike. I prema kojem bi čak i Silajdžić trebao da preduzme odgovarajuće mjere, ako bi ga sreo tokom obavljanja svog mandata i redovnih dužnosti. Tako bi se Silajdžiću pružila prilika da bar jednom nekoga sa razlogom i najzad "utemeljeno" tuži. Međutim, ova dva ratna druga su se nedavno srela u Vašingtonu, prilično srdačno, uz odgovarajuće mahanje i šeretsko namigivanje. Jer, kad već Muhamed neće Harisu, hoće Haris Muhamedu, zaobilazeći pri tome čitav brijeg problema koje je vrli Šaćir-beg napravio svojim poimanjem poslovice po kojoj valja baciti kocku. Zato i račun za teško ekonomsko stanje u Srebrenici treba ispostaviti upravo tim i takvim "domoljubima", čija se silna "ljubav i briga" za Srebrenicu pretvorila u iskreno srebroljublje. Osim ako Silajdžić, po svom ustaljenom običaju, i ovakve činjenice ocijeni "neutemeljenim". A što uopšte ne bi bilo čudo, jer nam zajedničku BiH kuću Silajdžić uporno gradi od krova, iako je dejtonske temelje lično "šalovao". I koja zbog toga jedino može da drži vodu, dok majstori odu...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Namjerna sila
Namjerna sila
Dnevnik iz grada P.
Dnevnik iz grada P.
ISTINU GOVOREĆI
ISTINU GOVOREĆI
Novi sistem bezbjednosti
Novi sistem bezbjednosti
Trojni troprsti pakt
Trojni troprsti pakt
OHR-ovo agovanje
OHR-ovo agovanje
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana