Pobjeda - jedna za sve

  Pobjeda - jedna za sve
Petar Ivancov
07.05.2016 10:25

Kada slavimo Dan Pobjede sovjetskog naroda u Velikom otadžbinskom ratu, imamo unikatnu mogućnost da svake godine bacimo pogled u našu istoriju, istoriju cijelog čovječanstva, pokušavajući da sa visine proteklih godina procijenimo dimenziju i značaj te Pobjede.

Unaprijed ću reći da vrijednost ovog događaja za sve ljude nikada neće biti iscrpljena bez obzira na to koliko bi to htjeli neki savremeni zvaničnici i bez obzira na promjene i transformacije u državama koje su učestvovale u Drugom svjetskom ratu. Previše duboke rane u pamćenju mnogih generacija ostavili su osnivači ideje "više rase" za zadovoljstvo u kojem su milioni "nečistih ljudi", djece i žena upućeni u peći Aušvica i Majdaneka.

To još jednom ističe značaj podviga onih koji su uspjeli da zaustave ranije neuporedivu vojnu mašinu uništenja, napravljenu od sila Osovine sa nacističkom Njemačkom na čelu. Ovo još više puni srce ponosom i radošću od saznanja da je naša nekada jedinstvena Otadžbina - Sovjetski Savez - postala glavna barijera na putu širenja "mrke kuge".

Danas postoje snage koji bi željele da preispituju istoriju Drugog svjetskog rata i njene rezultate. One pokušavaju da izjednače Sovjetski Savez i nacističku Njemačku i predstave Crvenu armiju kao vojsku okupatora. Skrnave memorijale sovjetskim vojnicima - oslobodiocima. Istovremeno proslavljaju izdajnike i kažnjenike koji su s leđa strijeljali naše djedove, vojnike antihitlerovske koalicije. Sve se to radi iz straha što nas tada nisu uspjeli slomiti, uništiti, spaliti, zastrašiti… Izdajnička taktika nama je poznata i spremni smo uzdignutog čela i mirnog srca da ustanemo u zaštitu časti i dostojanstva velikih pobjednika, vitezova. Spremni smo slomiti kičmu kleveti i laži.

Invazijska armada, koja je brojala skoro pet miliona, 22. juna 1941. godine krenula je na istok. Izvrsno naoružana vojska, koja ranije nije znala za poraz i koja je uspjela na koljena da baci skoro cijelu Evropu, napala je SSSR. Ali, nije došlo do katastrofe kao u Poljskoj ili Francuskoj. Obrnuto, počelo je krvava bitka. Bitno je da se sjetimo prvih dana rata u Moldaviji. Sovjetska vojska je prešla granicu Rumunije i odbila napad njemačke avijacije na Sevastopolj. Trećeg dana rata protivudarom je vraćen grad-tvrđava Peremišlj, a na sjeveru Nijemci su odbijeni i nisu prošli dalje od graničnih stubova. Ova pogranična bitka jeste bila izgubljena, jeste bio poraz na Zapadnom frontu, jeste bilo opkoljavanja vojne grupe pod Kijevom, jeste bio Juhnov, opsada Lenjingrada, opkoljavanje i stradanje Druge udarne vojske - bili su to krvavi porazi, neizlječive rane u srcima miliona ljudi, ali, ipak, to nisu bile katastrofe koji bi mogle drastično nešto promijeniti. Već nakon povlačenja iz Podmoskovlja u januaru 1942. godine (koje, između ostalog, i za njemačku vojsku nije bila katastrofa) mnogima, pa i Trećem rajhu postalo je jasno da Njemačka gubi rat, prije svega, u ekonomskom pogledu. Pobjedu u Drugom svjetskom ratu, koju ponekad nazivaju ratom mašina, mogla je ostvariti samo država koja odgovara najstrožim zahtjevima industrije, koja je spremna da u kratkom roku preživi vojnu modernizaciju. Da li se može napraviti ovakva industrija u toku ratnih dešavanja? Odgovor je kategoričan - ne. Želim da istaknem da je to bilo u uslovima kada je za hitlerovce radila okupirana Evropa u punom vojno-ekonomskom kapacitetu.

Od 1. jula 1941. do avgusta 1945. godine u SSSR je proizvedeno 102.800 tenkova i samohodnih topova, 112.000 aviona, 482.200 komada oruđa i 1.515.900 mitraljeza različitih vrsta. Saobraćajni sistem SSSR-a izdržao je ogromno opterećenje, a to se uglavnom odnosi na željeznicu, koja je tokom rata na front dostavila 19 miliona vagona tereta, što čini 85 odsto svih vojnih prevoza.

Istovremeno, isporuke SSSR-u u okviru sistema Lend-Liza (prema američkim podacima) činile su četiri odsto ukupne industrijske proizvodnje SSSR-a. Bilo je isporučeno 15.000 aviona, 7.000 tenkova itd. Osim toga, u okviru takozvanog povratnog Lend-Liza (postojao je i takav program) SSSR je isporučio u SAD, na primjer, 300.000 tona rude hroma, 32.000 tona rude mangana itd.

Zahvalni smo i sjećamo se prijateljske ruke saveznika pružene našoj zemlji u najtežim godinama rata – 1941-1942. Ne treba misliti da nešto pamtimo, a nešto zaboravljamo. Pamtimo heroizam američkih i engleskih mornara, koji su dostavljali terete u sjeverne luke SSSR-a, impresionirani smo podvigom britanskih pilota koji su čuvali nebo iznad Murmanska, odajemo počast puku Normandija-Neman. Poštujemo sjećanje na heroje Amerikance, Engleze, Kanađane, koji su u julu 1944. godine otvorili Drugi front u Normandiji i donijeli slobodu državama zapadne Evrope. Pamtimo da su zajedno sa sovjetskim jedinicama Berlin zauzimale jedinice poljske vojske. Nikada nećemo zaboraviti podvig jugoslovenskih partizana, koji su se četiri godine borili protiv okupatora u najtežim uslovima. Pamtimo Slovake, Mađare, Rumune i Bugare, koji su ratovali u redovima antihitlerovske koalicije. Odajemo počast, pamtimo poginule i poštujemo sve preživjele veterane, koji su sa nama bili rame uz rame.

Navedeni podaci imaju za cilj da svako u punoj mjeri shvati ekonomsku snagu države koja je stajala iza naših vojnika. U stvari, taj rat može da se nazove ne samo rat sistema, nego i rat ekonomija. Sve to, pomnoženo sa ogromnim junaštvom i samopožrtvovanjem ratnika, zauvijek je u sjećanju naroda cijelog svijeta ostavilo Staljingradsku i Kursku bitku, omogućilo oslobađanje Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Norveške, Čehoslovačke, Srbije itd.

A sada ću pomenuti još nešto, vjerovatno najvažnije. Oružje Pobjede, koje je bilo povjereno vojnicima i oficirima Crvene armije, bilo je napravljeno rukama žena i djece koji su radili u fabrikama premještenim na istok i koje su puštene u pogon u najkraćem vremenu. Iz zapadnih dijelova SSSR-a samo u Kazahstan bilo je premješteno 220 preduzeća. Topovska granata, koja je pogrešno izrađena na mašini, ne može biti stavljena u top. To znači smrt vojnika, a vojnik je nečiji otac, sin ili brat. Radili smo do besvijesti, pretvarajući se u invalide, ginuli smo, ali smo pobijedili! Svi zajedno, oni koji su bili na frontu i oni u pozadini. Nisu nas uspjeli slomiti, jer smo bili zajedno, ustali smo u jedan zid radi odbrane svoje zemlje i nijednog trenutka nismo imali ni trunke sumnje da smo bili na pravom putu.

Kao vijenac te borbe nastao je 9. maj 1945. godine - Dan Pobjede, koji zajedno s vama slavimo i sad sa visine proteklih godina imamo mogućnost da ocijenimo veličanstvo te Pobjede.

Petar Ivancov, ambasador Ruske Federacije u BiH

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica