Danas i ovdje: Zemlja kojoj su ukrali sreću

Glas Srpske 13.04.2007 00:00

PRAVI put u politici, kao uostalom i u životu, nije težak, zato što je jedini, pod uslovom da želiš pravi put. Kad se onda takva politička priča, kao filozofska poruka u korist ljudskog roda, ostavi u svakodnevnom životu ere minule i epohe današnje, biće jedno od svjedočanstava s kojima će više posla imati istoričari od psihologa, književnici od patologa, a djeca više od roditelja. Ali, za razliku od pravog puta, u politici ima i politička stranputica, koja vodi u glupost i mrvi čovjekovu nadu u kakvu-takvu srećniju budućnost. Zar se i u politici ne mogu, ako ne voljeti, onda bar uvažavati ljudi i cijeli narod? Ako ikad sretnem Harisa Silajdžića, bošnjačkog političkog lidera, prvo ću mu postaviti to pitanje. Zašto baš njemu? Pa, on je najzaslužniji što sam i sam ponekad viđao i doživljavao ljude onakve kakvi i nisu; on je od novinara, istina ne svojom željom, napravio tv. zvijezde, jer smo morali, u često nespretno organizovanim debatama, objašnjavati njegovu političku platformu koja ima samo jednu odrednicu - neskrivenu mržnju prema jednom cijelom narodu. Slažem se sa svima onima koji tvrde da je zbog Harisa Silajdžića probuđen srpski nacionalizam. Uz mali "dodatak": srpski nacionalizam probudio se kao odbrana od Harisovog fašizma! Nažalost, i jedno i drugo donosi golemu tugu i za onako tužnu BiH, koju ovakvu kakva jeste danas, uz sva nasljeđa iz prošlosti, bliže i dalje, ništa dobro ne čeka ni u budućnosti. BiH je zemlja kojoj su sreću ukrali davno! Politika nije dječija igra, ona odlučuje o sudbinama cijelog naroda. Zabrinjava činjenica, bar mene, da još nisam čuo bošnjačkog intelektualca ili bilo koga od Bošnjaka iz javnog i političkog života, da kaže: "Harise, dosta!" Stvarnost je uvijek oprezne upozoravala; upozorava i danas! U Sarajevu, gdje politički stoluje Haris Silajdžić, nikako da shvate (ne mogu ili neće!) da se iz Republike Srpske sjajno, kristalno čisto, vide i život i ljudi, a pogotovo dobro čuju političke poruke, u prijestonici zemlje koja je Srbima, a vjerovatno i Hrvatima, poodavno prestala da bude bliska. Svijet čini što je u njegovoj "domaćoj zadaći", ali nije lako živjeti postojano između čekića i nakovnja, što će reći evropske vizure i balkansko-mahalske svakodnevice. Što se tiče samog Harisa Silajdžića, njegov politički kraj uopšte neće imati kraj, ako toga ikad postane svjestan. I on, i narod koji predstavlja! U BiH, zemlji čuda i čudesa, uvijek su ispod površine bile sve njene istine. Tomo MARIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Danas i ovdje: Zemlja kojoj su ukrali sreću

Galerija kulture (i) sjećanja

Borac (Banjaluka): Evropska jesen po mjeri

Namjerna sila

Dnevnik iz grada P.

ISTINU GOVOREĆI

Starački bluz Hrvoja Augustinovića

Novi sistem bezbjednosti

Kletva „cara Litijuma”

Trojni troprsti pakt

Protestantsko-katolička fudbalska zavjera

Kreativna destrukcija BiH

OHR-ovo agovanje

Čitanje Dejtonskog sporazuma

IDE GAS: Kiš u Bijeljini

Mit o kineskoj prekapacitiranosti

Postoji li oštećeni u postupku protiv Dodika