Goran Grahovac, trener najboljih plivača iz regiona, za “Glas Srpske”: U mojoj glavi sve je moguće pa i olimpijsko zlato

Dušan Repija
Goran Grahovac, trener najboljih plivača iz regiona, za “Glas Srpske”: U mojoj glavi sve je moguće pa i olimpijsko zlato

U trenerskoj riznici ima evropsko zlato, srebro i bronzu, te svjetsku bronzu, ali je popunio tek prvu od nekoliko polica za odličja. Banjalučanin Goran Grahovac trenutno je jedan od najpriznatijih evropskih i svjetskih trenera, a s obzirom da su u njegovoj plivačkoj radionici sve sami biseri možemo da očekujemo mnogo lijepih vijesti u budućnosti.

Ukoliko nemate najviše ciljeve nećete ni stići do vrha. Ovo je otprilike moto kojim se vodi ovaj stručnjak podvlačeći da je svim njegovim adutima olimpijsko zlato sveti gral. Svjestan je koliko se stvari mora poklopiti za takav uspjeh, ali pravilan rad i velika odricanja polazna su tačka ovog puta.

- Kada sam govorio da će Lana Pudar osvojiti evropsko zlato ljudi su se smijali. Evo sada govorim da idemo na olimpijsko zlato u Parizu. Govore da sam još veći luđak, ali eto... Pred nama je. Niko ne može da tvrdi da ćemo uspjeti, ali u mojoj glavi je sve moguće. Trudim se da to prenesem na njih jer je to nešto što svaki šampion mora da ima - rekao je Grahovac.

GLAS: Kako je biti trener troje ponajboljih plivača u regionu - Lane Pudar, Anje Crevar i Jovana Lekića?

GRAHOVAC: Imam grupu djece koju niko u regionu nema. Srećan sam što radim iako je prilično naporno jer svi plivaju različite discipline. Uz njih dolaze i djeca iz drugih zemalja, tu su plivači iz Hrvatske, Srbije... Anja je osvojila evropsku medalju, Lana je šampionka, a Jovan je malo usporen na tom putu - ne svojom krivicom.

GLAS: Koliko je teško sve najbolje okupiti u maloj plivačkoj sredini kakva je Banjaluka?

GRAHOVAC: Kada sam počeo da se ozbiljno bavim trenerskim poslom moj cilj je bio da ljudi dolaze kod nas, a ne da mi idemo kod njih. Imamo bazen na raspolaganju onoliko koliko nam treba, nismo spriječeni da odradimo sve cikluse i ovom prilikom bih zahvalio ljudima koji rade i koji su nam otvarali bazen tokom mjeseci kada nisu primali platu. Ljudi ne znaju u stvari šta mi ovdje radimo, tek kada napravimo rezultat onda polako počinju da kucaju na vrata, ali i tada su pomalo u nevjerici.

GLAS: Da li i vi dijelite sudbinu mnogih uspješnih ljudi koji su više cijenjeni u svijetu, nego u svojoj zemlji?

GRAHOVAC: Sigurno je da me više cijene preko granice. Željko Obradović je jednom prilikom rekao da te tvoji ozbiljno shvate tek kada se dokažeš u inostranstvu. Ja sam krenuo drugačijim putem i sve što sam napravio napravio sam odavde. Imam ponudu da idem u Rusiju i druge zemlje da radim s njihovim plivačima jer prate moj rad i ne mogu da shvate kako neko iz sredine koja nije plivačka ima takve rezultate. Nije stvar cijenjenja, nego je bitno da ljudi razumiju šta mi u stvari radimo.

Sve iziskuje mnogo vremena, odvajanja od porodice, radnog mjesta na Fakultetu za fizičko vaspitanje i sport gdje ću od decembra, nadam se, biti redovan profesor.

Plan je da pred Pariz devet mjeseci budemo u karantinu. Nije to lako, žrtva je ogromna, ali smo sami odabrali ovaj put.

GLAS: Možete li da živite od plivanja?

GRAHOVAC: Kada bih otišao kod onih koji me zovu mogao bih da živim. Ovdje živim od fakulteta. Najviše me boli što ne mogu da dobijem ono što mi prema slovu pravilnika pripada, čak ne mogu da dođem ni do prijema s onima koji vode naš sport. Ne bih želio da ispadnem prepotentan, ali malo je naših ljudi koji treniraju evropske i svjetske šampione. Moj klub “22. april” godišnje dobija 15.000 KM od grada, a samo karta za Lekića i mene za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Australiju košta po 8.000 maraka. Dan boravka tamo je 280 dolara po osobi, pa kada sve preračunamo potrebno nam je oko 40.000 maraka.

GLAS: Kako onda funkcionišete?

GRAHOVAC: Ne znam da li će Lekić uopšte moći da ide zbog finansija. Lanine troškove pokriva grad Mostar, isto je i za Anju u Srbiji. Mi smo, eto, nažalost ostali uskraćeni za sve, jer je podrška koju dobijamo od grada i resornog ministarstva nedovoljna za bilo šta. Svi me pitaju gdje je računica i svima odgovaram isto - nema je.

Samo satisfakcija. Da bih dobio svoje izgleda kako je jedini način da prvo osvojiš medalju i da budeš u nekoj stranci! 

GLAS: Da li Vam je onda dozvoljeno da razmišljate u negativnom pravcu, da možda nećete ispuniti cilj?

GRAHOVAC: To mi je zabranjeno (smijeh). Jedino me to i drži u svemu ovome. Nadam se da će neko da primijeti pa da kaže: “U redu, dajte nam te račune, ipak, predstavljate grad, Srpsku”. Nažalost, to se do danas nije desilo, a na kraju ostanemo uskraćeni i za običan prijem. I dalje vjerujem da će se to promijeniti, ali priznajem da polako gubim nadu.

GLAS: Mnogo lijepih i ružnih stvari vam se izdešavalo u minulih godinu i po dana. Da li vam je draža Lekićeva oslobađajuća presuda za doping ili Lanino evropsko zlato?

GRAHOVAC: Njegova presuda je došla dan prije Laninog zlata koje zbog svega toga nažalost nisam ni osjetio.

Bio sam toliko istrošen glupostima i nerazumijevanjem ljudi šta se u stvari desilo. I sada mi milion informacija prolazi kroz mozak... Na kraju smo uspjeli da dokažemo sve što smo od početka pričali. Ljudi iz Antidoping agencije BiH su učinili sve da bude maksimalna kazna. Čak su nas savjetovali da se ne žalimo Sudu za sportsku arbitražu u Lozani... Odustajanje nije bilo opcija uprkos ogromnim troškovima, išli smo dalje jer sam bio 120 odsto uvjeren da nismo krivi. Sve troškove sam preuzeo na sebe i eto, uspjeli smo.

GLAS: Kakav je sada odnos s kancelarijom Antidoping agencije BiH?

GRAHOVAC: Nema ga, ne postoji! I tako će ostati. Ni izvinjenje nismo dobili, ali su oni dobili nalog da plate sudski proces koji je koštao 21.000 evra. Dobiće i tužbu... Pisali smo Međunarodnoj antidoping agenciji (WADA) da ne želimo imati veze s njima jer su neprofesionalni. Izašli su nam u susret, pa sada oni testiraju Lanu. Čak su govorili i da nešto “mutim” sa Anjom, pa je u našu zaštitu stala Antidoping agencija Srbije. Drago mi je u jednu ruku što misle da sam ekspert. Apsurd je da im Lana pošalje dopis da li može da koristi određeni lijek kada je bolesna, a ne dobije odgovor. Pitam se onda kome kao vrhunski sportisti možemo da se obratimo.

GLAS: Koliko su sva dešavanja ostavila trag na Lekića?

GRAHOVAC: Desilo se što se desilo, izgubio je sve stipendije i sada kada je oslobođen, ništa nije dobio nazad. Na Svjetskom kupu u Berlinu, prvom takmičenju poslije godinu bio je odličan iako je rekao da nije znao šta da radi kada skoči u bazen. Sjajna stvar je što smo sada na 50 odsto treninga i što tek počinjemo da radimo maksimalno do SP u decembru. Jedini je plivač iz BiH sa B normom, a odlično je što će od iduće godine karijeru nastaviti u SAD na koledžu. Primjera radi, tamo su priznali sve njegove rezultate jer su ljudi shvatili da supstanca higenamin koja je pronađena u njegovom organizmu nema apsolutno nikakav uticaj na poboljšavanje performansi.

Lana je “na vodi”

GLAS: Možete li da procijenite koji su dometi Lane Pudar?

GRAHOVAC: Lana je fenomen sama po sebi. Ona je to što jeste, čak ne koristi nikakve vitamine, bukvalno je “na vodi”. Vremenom će joj potrebna dodatna suplementacija kako bi održala imuni sistem zbog velikih napora. Ali to su sve naši plusevi kada se budemo spremali za Pariz. O dometima ne bih da pričam, rekao sam da je cilj olimpijsko zlato.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana