Grobari ljudskih duša

Dragana Orlović
Grobari ljudskih duša

Kažu rat neće prestati, prije nego što nestanu misli o ratu, međutim, kako o toj pošasti da prestanu misliti porodice nestalih koje još tragaju za kostima svojih najmilijih i koje su spremne da učine sve, samo da bi ih pronašli i dostojanstveno sahranili.

Toga su svjesni i lovci u mutnom koji su u njihovoj nesreći prepoznali priliku za “biznis” pa su u poslijeratnim godinama stupali u kontakt sa članovima porodica govoreći im da znaju gdje su zakopana tijela njihovih očeva, braće i sinova. U zamjenu za svoje, najčešće potpuno netačne informacije, tražili su novac.

I 24 godine nakon završetka rata u BiH još nisu pronađeni ili identifikovani posmrtni ostaci više od 7.000 osoba. Zvanične informacije govore da je tokom rata nestalo oko 35.000 ljudi. Svaka potraga, ekshumacija, prepoznavanje, dodatna su trauma za njihove porodice. Mnogi od njih decenijama čekaju da budu pozvani iz institucija za traženje nestalih. Daju uzorke krvi radi DNK analize iščekujući trenutak kada će stići vijest o potvrdi identifikacije. Mnogi tu vijest nikada nisu dočekali.

Očaj porodica u protekle dvije decenije pokušavaju da iskoriste neljudi. Javljaju se direktno, nude informacije i traže novac. Porodice koje su izgubile povjerenje u nadležne pristajale su na takve aranžmane i same se upuštale u istrage. I dok su shvatili da će ostati i bez kostiju najmilijih i bez novca, grobari ljudskih duša koji su ih ojadili već bi bili u potrazi za novim žrtvama.

Upravo jedan od takvih “informatora” prošle godine je pozivao tri porodice sa područja Doboja, Dervente i Broda, tvrdeći da zna gdje su grobovi njihovih najmilijih. Predstavljao se kao Asim Alić iz Tuzle.

- Taj Asim Alić je od njih tražio od 1.000 do 1.500 evra da bi im kazao gdje su grobna mjesta njihovih sinova i očeva - priča za “Glas” predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Veljko Lazić.

Zaista je nevjerovatno, dodaje Lazić, na šta je taj čovjek sve bio spreman.

- Govorio je majkama da zna gdje su sahranjeni njihovi sinovi. Obećavao je otkriti grobnice, ali pod uslovom da mu odmah plate i da on ne ide na teren, tačnije, da ih ne vodi na mjesto gdje su navodno zakopani, već samo da im kaže lokacije - priča Lazić.

To je, kako kaže, porodicama i bilo sumnjivo, pa su se za savjet i pomoć obratile ovom udruženju.

Lazić dodaje da vjerovatno ima nekih članova porodica koje su i nasjele na te njegove priče, jer neće da kažu da li su Aliću dale novac ili nisu.

- Međutim, porodica Pavlović iz Doboja ispričala je sve detalje razgovora sa njim. Pozvao je prvo telefonom majku, a zatim i brata poginulog Slađana, tražeći 1.000 evra da bi otkrio gdje je njegovo tijelo zakopano. Oni su nam se obratili, a čim sam čuo o čemu je riječ, savjetovao sam im da ne daju pare džabe, jer je to sve prevara - kaže Lazić.

Dodaje i da su ispred Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS odmah podnijeli prijavu tužilaštvu o cijelom tom slučaju.

- Odmah smo se sastali i sa glavnim tužiocem Želimirom Lepirom, koji me je kasnije obavijestio da je taj predmet otišao u Okružno tužilaštvo Doboj. Porodice su potom pozivane i u tužilaštvo kako bi dale izjave o ovom slučaju - dodao je Lazić.

Ono što je interesantno, kako ističe Lazić, jeste da je taj Asim Alić bio veoma dobro pripremljen i informisan o žrtvama.

- Kada bih pozvao porodicu, kompletno je znao opisati nestalog. Da li je bio visok, nizak, plav, crn. Sve je znao! Čak im je i najsitnije detalje navodio, na primjer, da li je operisan, ako ima neki mladež i slično - priča Lazić, koji smatra da on ipak nije bio prisutan njihovim odvođenjima i stradanjima, već da je samo pronalazio literaturu i planski se pripremao, da bi potom kontaktirao porodice žrtava i tražio novac.

 

“Niko neće džaba da hoda”

 

U Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju potvrdili su za “Glas Srpske” da da sprovode istragu protiv A. A. iz Tuzle, zbog krivičnog djela prevara, a na osnovu prijave Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS iz novembra 2018. godine, koju im je dostavilo Okružno javno tužilaštvo Banjaluka.

Međutim, riječ je, kako smo saznali, o Asimu Aličkoviću, koji se vjerovatno porodicama lažno predstavljao kao Asim Alić.

- Osumnjičeni se tereti da je prošle godine na području Doboja, ostvario više telefonskih komunikacija sa članovima porodica nestalih boraca vojske Republike Srpske, koji su nestali za vrijeme ratnog sukoba na lokalitetu Ozrena. Lažno se predstavljajući istima je nudio otkrivanje informacije o mjestu na kome se nalaze posmrtni ostaci, ako mu za uzvrat isplate odgovarajuću novčanu naknadu i na taj način protivpravno pribavio sebi određenu imovinsku korist - naveli su u ovom tužilaštvu.

Istakli su da je tokom ove istrage saslušan veći broj svjedoka, odnosno, lica koja su oštećena tim krivičnim djelom. Prikupljeni su dokazi i naređena je istraga.

- Po završetku istražnih radnji odlučiće se o daljem toku postupka, odnosno, donijeti odgovarajuća tužilačka odluka u ovom krivičnom predmetu - navela je službenik za informisanje Okružnog javnog tužilaštva u Doboju  Slobodanka Lukić.

Načelnik Odjeljenja za odnose sa javnošću Ministarstva unutrašnjih poslova RS Mirna Miljanović potvrdila je “Glasu Srpske” da policijski službenici u Doboju, pod nadzorom Okružnog javnog tužilaštva, takođe vode istragu zbog krivičnog djela prevara, za koje je predviđena i kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine.

- Do sada je saslušano 14 lica, a preduzete su i druge mjere u cilju dokumentovanja ovog predmeta - navela je Miljanović.

Nakon nekoliko poziva, uspjeli smo stupiti u kontakt i sa Asimom Aličkovićem iz Tuzle, odnosno, Asimom Alićem, kako se lažno predstavljao članovima porodica nestalih.

Pozvali smo ga upravo na broj, sa kojeg i kontaktirao sve porodice nestalih, tražeći novac. Nije bio pretjerano raspoložen za razgovor.

- Pustite molim vas, pa to je bilo davno, još prošlog proljeća. Ja sam bio samo posrednik. Nemam više kontakta sa tim čovjekom što je u stvari znao gdje su grobnice, jer je prije pet mjeseci otišao u Njemačku raditi. Porodice nisu htjele sarađivati i što se tiče toga, to je kraj - rekao je kratko Aličković.

Na pitanje da li je istina da im je tražio novac da bi otkrio gdje su sahranjena tijela njihovih sinova i očeva, Aličković je kao iz topa odgovorio “pa niko neće džaba da hoda”.

- Pretpostavljam da taj čovjek ne bi hodao džaba - rekao je Aličković, a potom se ispravio objašnjavajući da je taj čovjek samo nudio kompromis.

Porodice su, dodaje, odustale.

- Ništa od toga sada nema, tako da ne bih više o tome. Ostavite me na miru  - rekao je već ljutito Aličković i prekinuo vezu.

Nažalost, ljudi kao što je Asim, ima mnogo. To tvrdi i direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić, koji  kaže da su prethodnih godina imali poziva od raznih ljudi koji su nudili različite informacije, a za koje su tražili novac.

- To i nije sporno, jer svuda u svijetu, u političkim i pravosudnim institucijama koje se bave traženjem nestalih postoji mogućnost da se određena informacija plati. Nažalost, često se dešava da je riječ o prevarama. Uglavnom ti ljudi, da ne kažem lažni informatori, pokušavaju stupiti u kontakt sa porodicama žrtava, jer tako igraju na tu emotivnu stranu, gdje porodica reaguje i spremna je dati sve što ima samo da pronađe kosti svojih najmilijih - objašnjava Kojić.

Prema njegovim riječima, informator ili saradnik koji daje informaciju može da bude isplaćen u skladu sa podzakonskim aktima, i to samo u situaciji kada se pokaže da je informacija ili lokalitet  tačna.

- Davanja novca unaprijed nema. Bilo je, naravno, pokušaja raznoraznih prevara, gdje pojedinci na jedan takav način pokušavaju da izvuku novac. Ali to se lako prepozna - smatra Kojić.

 

Tačno, ali zastarjelo

 

Kojić navodi da su imali i specifičnih slučajeva, gdje je bilo vidljivo da neko nudi informaciju i da je to tačno, jer su ti lokaliteti već bili pronađeni i sa njih ekshumirana tijela.

- Ta lica koja su nudila takve informacije, tvrdila su da se sjećaju 1994. ili 1995. godine da su na tom lokalitetu zakopane žrtve. Recimo, 2000.  godine izvršena je ekshumacija na tom lokalitetu, što znači da to lice nije imalo namjeru da prevari, već samo nije znalo da su na tim lokacijama u međuvremenu grobnice otkopane - naveo je Kojić.

Nažalost, ipak je više slučajeva gdje se pokušava kroz emotivnu stranu porodica nestalih doći do novca, nudeći lažne informacije.

- Uvijek kažem, neka je na čast svakome ko na takav način želi da zaradi i prevari te jadne ljude - dodao je Kojić.

Najčešće lokacije za koje su pojedinci tvrdili da znaju gdje su zakopani nestali, su bile na području Ozrena.

Kojić ističe da Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih ima određeni iznos sredstava koja su namijenjena za isplatu informatora.

- Ljudi koji su na terenu - istražioci, kada dođu do lica koji im pomognu, odnosno saradnika, ako pronađu lokacije, mogu u tim slučajevima da im isplate nagradu, ali koja je unaprijed dogovorena  - dodao je Kojić.

I predsjednik Udruženja porodica nestalih Sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić kaže da se neprestano susreće sa lažnim informatorima.

- Evo, upravo jutros je zvao jedan čovjek iz Sarajeva, tvrdeći da zna za nekoliko lokacija na kojima su sahranjeni Srbi. Međutim, na njegovu nesreću već smo detaljno pregledali tu lokaciju koju nam je dojavio i utvrdili da nema ništa na njoj, tako da je ovo bio samo još jedan bezuspješan pokušaj - rekao nam je Mandić.

Ali za prave informacije, kako ističe Mandić, treba obezbijediti novčane nadoknade, ali uz potpisan ugovor.

- Te ugovore treba sklopiti na način da se po dobijanju informacije izađe na teren i ukoliko se pronađu posmrtni ostaci, čovjeku da novac. Međutim, ukoliko se ništa ne pronađe, treba mu skrenuti pažnju da će upravo on da snosi troškove angažmana mašina i radnika - poručuje Mandić.

Institut za nestale osobe BiH ima fond od oko 600.000 maraka za plaćanje informacija o tačnoj lokaciji grobnica, ali taj novac nikada nije upotrijebljen. Predsjedavajući Kolegijuma direktora Instituta za nestale osobe BiH Nikola Perišić kaže da je donesen i određeni pravilnik o upotrebi tih sredstava. Smatra da će u nekom budućem periodu biti prilika da taj novac bude iskorišćen.

- Ovdje se mora posebno biti oprezan, kako ne bi došlo do eventualnih zloupotreba, ali činjenica je da ćemo uskoro morati aktivirati taj novac, kako bismo došli do željenih informacija - naveo je Perišić.

Prema njegovim riječima, omogućeno je i onlajn prijavljivanje skrivenih lokacija grobnih mjesta i masovnih grobnica.

- Redovno organizujemo sastanke na kojima razmatramo i sve te anonimne prijave, koje se odnose na teritoriju čitave BiH, i ako bih rekao da je vjerodostojnost svih tih prijava od deset do 15 odsto, onda to govori i više nego jasno koliki je procenat lažnih informatora - naveo je Perišić.

Najteži slučajevi

 

Nikola Perišić kaže da se u BiH traži još 7.211 nestalih i da su u ovoj godini identifikovana 173 lica.

- Posljednjih nekoliko godina sve teže i teže dolazimo do pravih informacija, jer su preostali najteži slučajevi kada je u pitanju proces traženja nestalih lica - kazao je Perišić.

 

Prijavite nadležnima

 

Milorad Kojić poručuje da sve porodice nestalih, ukoliko se nađu u situaciji da im neko nudi informacije i traži novac treba odmah takve slučajeve da prijave nadležnim institucijama.

- Ili ih prijaviti, ili da te koji im nude informacije usmjere prema nadležnim institucijama, kako bi bile izbjegnute sve eventualne prevare - naveo je Kojić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana