Dok slave ZAVNOBiH, narodni heroji leže u blatu

Milijana Latinović, Vedrana Kulaga
Dok slave ZAVNOBiH, narodni heroji leže u blatu

Spomenici sjećanja na heroje i heroine, koji su poveli narod i istakli se u borbi za slobodu i slom fašizma, ostavljeni su u FBiH mahom na milost i nemilost vremena, oskrnavljeni izviruju iz šiblja i blata, dok se taj dio BiH, s druge strane, kune u antifašizam i 25. novembar slavi kao svoj dan i pokušava ga "progurati" kao "dan državnosti BiH".

Taj dan se obilježava samo u FBiH, dok je u Republici Srpskoj dan kao i svaki drugi. Srpska slavi 21. novembar - dan kada je potpisan Dejtonski sporazum, kojim je zaustavljen posljednji rat i na čijim osnovama počiva sadašnja BiH.

Tog 25. novembra 1943. godine prvi put je zasjedalo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) u Mrkonjić Gradu. To tijelo bilo je vrhovno predstavničko, zakonodavno i izvršno tijelo Narodnooslobodilačkog pokreta u BiH.

U kasnijim godinama na teritoriji BiH podignuti su brojni spomenici u znak sjećanja na istaknute bitke i heroje koji su dali živote u borbama za slobodu i slom fašizma. Spomenici posvećeni Narodnooslobodilačkoj borbi naroda Jugoslavije od 1941. do 1945. godine postavljani su širom bivše Jugoslavije, a prema nekim podacima podignuto ih je oko 15.000.

Mnogi od tih svjedoka vremena i istorijske želje za slobodom stoje i danas, opominju na zlo koje je haralo Evropom i ovim prostorima, ali sve češće izviruju iz šuma, žbunja, blata i oskrnavljeni čekaju kraj, ne uspijevajući da se izbore sa zubom vremena. Mjesta sjećanja u međuvremenu su, kako se sve češće može čuti i pročitati, postala mjesta zaborava.

Antifašistička društva, kroz prigodne manifestacije, udahnjuju u njih život s namjerom da ih sačuvaju i predaju novim generacijama.

Mnogo spomenika postoji, ili je barem postojalo na području grada Bihaća i Unsko-sanskog kantona. Većina ih je zapuštena, devastirana i o njima se ne vodi briga i ne mogu da služe namjeni, a to je promocija antifašizma.

To ne kriju ni u Udruženju antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) u Bihaću. Predsjednik Udruženja Osman Handukić istakao je  za "Glas Srpske" da su se obraćali višim nivoima vlasti u kantonu, FBiH i na nivou BiH, ali da sluha nema i dalje. Mijenja se, kako je rekao, samo svijest građana koji samoinicijativno preduzimaju određene mjere kako bi barem održavali antifašistička obilježja.

- Vlast ne preduzima ništa, niti shvataju ozbiljnost projekata koje im mi nudimo. Sve završava u tamo nekim ladicama. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) prihvatila je moj projekat i sanirali su partizansko spomen-obilježje u Bihaću, a što se tiče vlasti, ponašaju se kao da to ne postoji. Vjerovatno zbog politike, zbog nacionalizma koji, nažalost, sve više buja - rekao je Handukić.

U Bihaću je, podsjeća, spomenik prve kategorije - Garavice, gdje je ubijeno i strijeljano 12.000 civila, mahom Srba, odnosno oko 8.000 do 9.000 ubile su ustaše jer grad nije bio pod okupacijom njemačkih snaga, već Nezavisne države Hrvatske (NDH).

Ne poriče da je dosta spomenika u ostalim kantonima i generalno u FBiH u lošem stanju, ali i ne samo tu.

- Spomenici su obično zapušteni tamo gdje je pretežno jednonacionalna stranka u vlasti. Nije mi to jasno i jednom sam napisao akt prema vladama u kantonima da se izjasne da li su antifašisti, jer ono drugo ne treba ni spomenuti, te da li prave neku vrstu novog, savremenog zločina prema tim spomenicima koji svjedoče o našoj istoriji jer tada nije bilo ni SDS-a, ni HDZ-a ni SDA. Bio je narod, ali nije ovakva sudbina simbola antifašizma samo u FBiH. Putujem dosta i vidim. I ovog 24. novembra idemo u Mrkonjić Grad, gdje je bilo prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, i sramotno je stanje u kojem se nalazi dom gdje je sve počelo - kazao je Handukić.

Bogatom antifašističkom istorijom može se pohvaliti zapadnokrajiška opština Bosanski Petrovac. Smještena pod obroncima Grmeča, Osječenice i Klekovače, ova opština u Drugom svjetskom ratu bila je Titova baza i mjesto održavanja prvog Antifašističkog saveza žena (AFŽ) 6. decembra 1942. godine. Samo nekoliko mjeseci ranije, tadašnji  Dom kulture, koji je kasnije nazvan Dom partizana, bio je domaćin i Prvog kongresa ljekara partizana. U proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu ova ustanova je devastirana, a potom potpuno obnovljena 2007. godine i tu je danas sjedište Javne ustanove "Centar za kulturu i obrazovanje Bosanski Petrovac". Načelnik Bosanskog Petrovca Dejan Prošić kaže za "Glas Srpske" da u većini mjesnih zajednica postoje spomenici iz doba antifašizma koji odolijevaju zubu vremena, ali kojima treba sanacija.

- Izdvojio bih spomenik Mariji Bursać i Titov voz koji je zaštićen kao nacionalni spomenik i donekle rekonstruisan - rekao je Prošić, naglasivši da su u proteklom periodu i opština, kanton i FBiH nedovoljno ulagali u obnovu tih spomenika.

Naglasio je da opština namjerava snimiti situaciju na terenu, vidjeti u kakvom su stanju spomenici, nakon čega će napraviti plan kako da im vrate stari sjaj.

Ono po čemu je ova opština bila i te kako poznata je Park narodnih heroja, u kojem su prije rata bile postavljene biste 22 narodna heroja, koliko je dao ovaj gradić u Drugom svjetskom ratu. Na tom mjestu poslije ratnog vihora biste su uklonjene i sagrađena je džamija.

- Tri biste su vraćene i nalaze se ispred zgrade opštine, ostale su nestale nakon rata. Prema mojim saznanjima, završile su u Mađarskoj i pretopljene u nekakve sekundarne sirovine - rekao je Prošić.

Brigu o istorijskom nasljeđu vodi i Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je od uspostavljanja 2002. godine donijela 23 odluke kojima je određena dobra, a u vezi sa Narodnooslobodilačkom borbom (NOB), proglasila nacionalnim spomenicima BiH.

Tokom rata je, kako su istakli, uništen veliki broj spomenika iz perioda NOB-a. Kao primjer navode miniranje spomenika na Makljenu, devastaciju Partizanskog spomen-groblja u Mostaru.

- Ostali spomenici iz ovog perioda su doživjeli ili doživljavaju sličnu sudbinu, a neki od njih su spomen-kompleks na Šušnjaru, gdje su oštećene ili uništene ploče sa imenima žrtava i boraca, spomen-kompleks na Vracama u Sarajevu, koji je bio na prvoj ratnoj liniji, a prethodno opljačkan i devastiran,  Dom AVNOJ-a u Jajcu, koji je u toku rata bio opljačkan i zapaljen te Dom ZAVNOBiH-a, koji je opljačkan. Nakon rata počela je obnova pojedinih spomenika, tako da su obnovljeni Dom u Jajcu, Dom AVNOJ-a u Bihaću, djelimično je obnovljeno Partizansko spomen-groblje u Mostaru, Spomen-park na Vracama i drugi. Problem je što ovi spomenici nemaju upravitelja, tako da se efekti obnove veoma brzo izgube. Bez obzira na vlasništvo, vlade Republike Srpske i FBiH su dužne da obezbijede sve mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju, rehabilitaciju spomenika i druge za sprovođenje odluka Komisije. To i čine, ali sredstva su mala, što još više dolazi do izražaja zbog činjenice da je određen broj kulturnih dobara porušen, a veliki u lošem stanju zbog neodržavanja. Nedostatak novca predstavlja veliki problem - istakli su za "Glas Srpske" u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

Poslanici Parlamenta FBiH nisu prihvatili inicijativu da 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, bude proglašen neradnim u tom dijelu BiH. Političar iz Republike Srpske Nenad Stevandić, koji je predsjednik Ujedinjene Srpske i poslanik u Parlamentu BiH, ističe da je antifašizam političkog Sarajeva samo deklarativan, iako slave 25. novembar.

Ističe da su spomenici iz tog perioda opomena i žal za velikim brojem srpskih žrtava, od Jasenovca do čitave BiH, te ponavlja da deklarativni antifašizam služi samo da bi se pokrile stvari koje nemaju veze sa tim.

- Kao neko čiji je djed završio u Mauthauzenu, dobro znam da mi moramo baštiniti tradiciju antifašizma. Republika Srpska je posvećena tome i mislim da je naš antifašizam potpuno iskren. Njegujemo te spomenike i na njima nisu uništena imena narodnih heroja iz drugih naroda koji su se sa nama borili protiv fašizma - zaključio je Stevandić za "Glas Srpske".

Kakav je odnos prema antifašističkim borcima, nedavno je potvrdila i činjenica da su brojna imena heroja iz Drugog svjetskog rata "izbrisana" sa sarajevskih ulica, a na tablama su osvanula neka nova, iz posljednjeg rata.

Bez odgovora

Iz nadležnih federalnih institucija nisu stigli odgovori na pitanja da li se i koliko, prema njihovom mišljenju, vodi brige o antifašističkim spomenicima na području FBiH. Iz Zavoda za zaštitu spomenika FBiH nisu odgovorili na pitanja koliko ukupno ima na tom području spomenika posvećenih antifašizmu, koliko ih je uništeno, te da li su saglasni sa ocjenama da su mnoge biste podignute narodnim borcima, partizanska groblja, spomen-ploče i druga obilježja zarasli, zaboravljeni i nestali. Odgovori na slična pitanja nisu stigli ni iz federalnog Ministarstva kulture i sporta, odnosno odsjeka zaduženog za spomenike.

Vječni plamen antifašizma

U kompleksu Spomen-parka Vraca uklesana su imena boraca NOR-a i civilnih žrtava iz Sarajeva. Smatra se da su fašisti do oslobođenja grada 6. aprila 1945. godine ubili 9.091 građanina, dok je u borbama sa okupatorima i kvislinzima poginulo još 2.057 boraca i 755 članova gradskog pokreta otpora. Tokom rata od 1992. do 1995. godine Vraca su opet dobila tragičnu ulogu, a antifašistički plamen na njima je ugašen. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je 2005. godine proglasila Spomen-park Vraca nacionalnim spomenikom BiH. U sklopu proslave Dana pobjede nad fašizmom, 9. maja 2019. godine na Vracama je nakon 27 godina ponovo upaljen vječni plamen antifašizma.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana