Milica Ilić iz Srpca ruši predrasude i bori se za prava oboljelih

SRBAC - Srpčanka Milica Ilić (26) već deset godina živi sa dijabetesom tipa 1 koji joj je promijenio svakodnevicu, ali nije zaustavio njene planove i ambicije. Danas, kroz ličnu priču i angažman nastoji da razbije predrasude, podigne svijest o dijabetesu i ukaže na potrebu za boljom podrškom oboljelima.

Članica je Udruženja oboljelih od dijabetesa Republike Srpske "Diabetno1" i međunarodne platforme "League of Diabetes", a učestvovala je na brojnim kampovima, panelima i stručnim skupovima, gdje je o bolesti govorila iz perspektive pacijenta.

Za koji dan navršava se decenija od kada joj je dijagnostikovan dijabetes tipa 1. Tada srednjoškolka Milica nije ni slutila koliko će se njen život promijeniti. Dijabetes joj je otkriven gotovo slučajno, zahvaljujući djedu koji je imao dijabetes tipa 2 i prepoznao simptome koje je primijetio kod nje. Predložio je da ode u Dom zdravlja u Srpcu i provjeri nivo šećera u krvi, a nalazi su ubrzo potvrdili dijagnozu.

PRVOBITNI STRAH

- Kada se danas vratim na taj trenutak, najviše se sjećam straha i nesigurnosti. Pitala sam se šta će biti dalje. Mislim da niko ko dobije takvu dijagnozu ne može zaboraviti taj momenat - prisjeća se Milica.

Ipak, vijest za nju nije bila potpuno neočekivana. Već je primjećivala promjene na organizmu i, kao tinejdžerka, pokušavala da pronađe objašnjenje na internetu. Imala je gotovo sve simptome koje je pročitala pa je mogućnost dijabetesa već postojala negdje u njenim mislima.

Uslijedilo je učenje života sa novom dijagnozom, davanja insulina, računanja ugljenih hidrata i usklađivanja ishrane i terapije. Ubrzo je naučila da sama sebi daje insulin, ali i da razbija predrasude o ishrani.

- Mnogi misle da osobe sa dijabetesom ne smiju jesti slatkiše ili hljeb. Mogu jesti sve, uz pravilno doziranje insulina. Takođe, dijabetes se ne dobija zato što neko jede mnogo slatkiša, to je jedan od najvećih mitova - objašnjava ona.

PODRŠKA

Podrška porodice i prijatelja od početka joj je mnogo značila. Prisjeća se da su njenu dijagnozu mnogo teže od nje prihvatili roditelji, kojima je ova vijest stigla kao potpuni šok. Posebno pamti period srednjoškolskih dana u Srpcu, kada su njeni prijatelji i ljudi iz okruženja brzo naučili kako da reaguju u situacijama kada joj je šećer nizak.

- Kada bih izašla u kafić, konobari su, čim bi čuli da mi pada šećer, ostavljali svoje obaveze i donosili mi sok. I danas prijatelji redovno provjeravaju da li je sve u redu, da li je šećer stabilan ili mi je potrebna pomoć - kaže Milica.

Ipak, posebno mjesto u njenom životu zauzima udruženje "Diabetno1", u kojem je pronašla ljude sa kojima dijeli iskustva koja je teško objasniti onima koji ne žive sa ovom bolešću.

- U udruženju se osjećam kao kod kuće. Koliko god da porodica i prijatelji pokušavaju da razumiju, ne mogu u potpunosti znati kako je živjeti sa nečim kroz šta sami nisu prošli - ističe Milica.

Od 2019. godine o svojim iskustvima govori i na društvenim mrežama, gdje je pronašla veliku zajednicu oboljelih. Učestvovala je i na Međunarodnom kongresu Resuscitacionog savjeta Republike Srpske "Znanje nije izbor", gdje je zdravstvenim radnicima govorila o dobrim i lošim iskustvima pacijenata, naglašavajući da je važno čuti i njihovu stranu.

MEDICINSKA POMAGALA

Važan dio njene borbe predstavlja i zalaganje za dostupnija medicinska pomagala. Milica koristi insulinsku pumpu, koja joj omogućava jednostavnije doziranje insulina, dok senzore za kontinuirano mjerenje glukoze smatra tehnologijom koja može značajno unaprijediti kvalitet života, ali i spasiti ga.

- Korištenje insulinskih penova nekada je podrazumijevalo i od deset do 15 uboda dnevno, što je vremenom postajalo psihički veoma naporno. Insulinska pumpa, koju nosim nekoliko dana, omogućava mi da na jednostavniji način doziram potrebnu količinu insulina. S druge strane, senzori omogućavaju kontinuirano praćenje nivoa glukoze i upozoravaju na nagle promjene, a posebno su značajni tokom noći, kada zvučni alarm može upozoriti osobu da joj šećer pada i omogućiti joj da reaguje na vrijeme - navodi Milica.

U Republici Srpskoj djeca do 18 godina imaju pravo na refundaciju senzora, ali problem predstavlja činjenica da potreba za njima ne prestaje punoljetstvom.

- Dijabetes ne nestaje poslije 18. godine. On je tu čitav život. Zato se zajedno sa udruženjem borimo da sve osobe sa dijabetesom tipa 1 imaju pravo na refundaciju senzora. Nije svako u mogućnosti da ih samostalno kupuje, a medicinska pomagala trebalo bi da budu dostupna svima. Ovih dana je iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske najavljeno da bi se to pravo moglo ostvariti u 2027. godini, kako za osiguranike starije od 18 godina sa dijabetesom tipa 1, tako i za trudnice koje ispunjavaju medicinske indikacije i iskreno se nadamo tome - naglašava Milica.

Svjesna je da mnogi oboljeli u Srpskoj i BiH nemaju finansijske mogućnosti da sebi obezbijede potrebna pomagala. I sama je, kako kaže, u povoljnijem položaju jer joj roditelji, koji žive u inostranstvu, mogu pomoći da nabavi senzore. Upravo zbog toga smatra da pristup savremenoj terapiji ne bi smio zavisiti od finansijskih mogućnosti pojedinca.

- Kada mi je otkriven dijabetes u Srpcu nije bilo mnogo osoba sa istom dijagnozom, posebno među mojim vršnjacima. Danas nas ima petnaestak i sa mnogima sam u kontaktu i dijelimo razmišljanja i savjete. Moram naglasiti da je Srbac jedna od rijetkih opština u Republici Srpskoj koja pruža mjesečnu novčanu pomoć za nabavku senzora za oboljele od dijabetesa tipa 1 i do 26. godine - naglasila je Milica.

Ipak, Milica je mnogo više od svoje dijagnoze. Uči programiranje, savladava njemački jezik, razmišlja o životu i radu u inostranstvu, voli muziku, serije i igrice i ima planove kao i svi njeni vršnjaci.

Za deset godina naučila je da život ne treba uzimati zdravo za gotovo, ali i da suočiti se sa dijabetesom ne znači kraj snova i planova.

- Svima koji su tek saznali dijagnozu rekla bih da se ne plaše, da nije smak svijeta i da nije kraj života. To je neki novi početak i treba da znaju da definitivno nisu sami - poručila je Milica.

Aktivnosti

Novembar je mjesec podizanja svijesti o dijabetesu, a centralni događaj je Svjetski dan dijabetesa, koji se obilježava 14. novembra.

Tim povodom će danas (subota) u 12 časova u Teniskom centru Republike Srpske u Banjaluci, u organizaciji udruženja "Diabetno1", biti organizovana predavanja i predstavljanje senzora i insulinskih pumpi, uz besplatno mjerenje šećera i podjelu gratis senzora u ograničenim količinama, dok će u nedjelju, u saradnji sa Banjalučkom trkačkom ligom, od devet časova biti organizovana trka "Za život sa manje boli".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.