Horhe Borhes i danas aktuelan

Ovaj slavni argentinski pisac presudno je obilježio hispanoameričku književnost i značajno uticao na svjetske književne tokove. Iako najpoznatiji po svojim pripovijetkama, Borhes je bio i pjesnik i književni kritičar.

Bio je saosnivač tzv. "latinoameričke fantastike" i jedan od vodećih autora časopisa "Jug". Karijeru pisca započeo je 1923. godine. Njegovih nekoliko prvih knjiga nisu otkrile budućeg pjesnika. Godine 1927. mu je oslabio vid, da bi potpuno oslijepio krajem pedesetih godina.

Do tema koje je tako lako mislima prenosio na papir došao je kroz nekoliko knjiga eseja i priča, kao što su "Sveopšta istorija beščašća", "Istorija vječnosti", "Maštarije" i "Alef". Prva Borhesova knjiga na srpskom jeziku pojavila se 1963. godine. Riječ je o djelu "Maštarije".

Domaći književnici i čitaoci su tek sedamdesetih godina počeli više da obraćaju pažnju na Borhesova dela. U tom periodu su se pojavili prvi borhesovci, a istovremeno su postali popularni latinoamerički pisci kao što su Markes, Kortasar, Ljosa, Fuentes i drugi. Ostao je zapamćen po svojim kratkim pričama koje imaju metafizičke i fantastične osobine.

Bavio se i književnom kritikom. Dobitnik je nagrade "Servantes" za književnost 1978. godine. Interesovao se za mitologiju, matematiku i teologiju i ove nauke su često bile prisutne u njegovim djelima. Njegovo prvo objavljeno djelo bio je prevod knjige "Srećni princ" Oskara Vajlda na španski kada je imao samo devet godina. Kratka priča "Čekanje", objavljena 1950. godine, najpoznatije je djelo ovog književnika.

Prevodio je literaturu sa engleskog, francuskog i njemačkog jezika na španski jezik. Borhes nije dobio Nobelovu nagradu za književnost i to je doživio kao lični poraz. Kasnije se govorilo da mu je ova nagrada uskraćena zbog konzervativnog pogleda na politiku.

S obzirom na to da je Borhes bio slijep, njegova majka starala se o njemu. Bila je njegov lični sekretar, odgovarala na pisma, pratila ga na putovanjima. Neočekivano, 1967. godine, oženio sa svojom starom prijateljicom iz mladosti Elsom Miljan. Brak je trajao svega tri godine. Nakon razvoda Borhes se vratio majci, sa kojom je živio u malom stanu sve do njene smrti. Poslije majčine smrti ulogu asistentkinje preuzela je Marija Kodama. U aprilu 1986. godine oženio se njome. Uz nekoliko izuzetaka, žene su skoro potpuno odsutne u većini Borhesovih djela. Međutim, postoje neka djela kao što je priča "Ulrike", u kojoj je pisao o romantičnoj ljubavi. Umro je od raka jetre 1986. godine u Ženevi. Marija Kodama, njegova udovica i nasljednica, stekla je potpunu kontrolu nad njegovim djelima.

Fudbal

Borhes je smatrao da je fudbal popularan zato što je glupost popularna.

- Fudbal je jedan od najvećih zločina Engleske - smatrao je on.

Navodno je jednom namjerno zakazao svoje predavanje tako da se poklopi sa prvim mečom Argentine na Mundijalu 1978. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.