Pjevači debelo zarađuju od njegovih hitova, on umro u teškoj bijedi u stračari na periferiji Bijeljine

B92
Pjevači debelo zarađuju od njegovih hitova, on umro u teškoj bijedi u stračari na periferiji Bijeljine

Prošlo je više od šest godina od smrti Željka Subotića, talentovanog kompozitora koji je zaslužan za uspjeh mnogih pjevača kojima je napisao neke od najvećih hitova.

Iako se o njegovom životu nije znalo mnogo, ovaj umjetnik koji je rođen i odrastao u Sarajevu, početkom devedesetih napustio je svoj rodni grad i preselio se u Čačak, odakle ga je životni put odveo u Bijeljinu. Muzika je bila njegov jedini poziv, a uz gitaru, od koje se nije odvajao, nastali su neki od najvećih hitova novokomponovane i zabavne muzike.

Pjesme poput “I tebe sam sit kafano” napisane za Harisa Džinovića, “Mene je učilo vrijeme” za Halida Muslimovića, “Kad me jednom za te ne bude” za Kemala Montena, “Prošlost moja” za Miroslava Ilića, “Tamno nebo nad Beogradom” za Željka Samardžića, samo su neki od hitova koji su proslavili ove umjetnike, a najmanje Subotića, koji nikada nije volio da se ističe. U javnosti se rijetko pojavljivao, naročito posljednjih 20 godina, koje je proveo živeći u oronuloj kući na periferiji Bijeljine, gdje je i okončao svoj život.

Pisao je Željko najljepše stihove i za Tomu Zdravkovića, Nedu Ukraden, Mitra Mirića, Fadila Toskića, Vesnu Zmijanac i mnoge druge pjevače sa prostora bivše Jugoslavije, ali su mnogi od njih zaboravili na njega. On se nikada na njih nije ljutio.

“Umro je bukvalno od gladi i iznemoglosti. Nikada nikoga nije želio da opterećuje. Živio je u jednoj straćari, a zbog teških uslova života je i obolio. Žalosno je što su asocijacije muzičkih umjetnika iz Srbije i BiH potpuno zaboravile tog čovjeka. Mnogi su od njegovog talenta debelo zaradili, pa i danas zarađuju na njegovim hitovima. Uzmite samo pjesmu 'I tebe sam sit kafano', uz koju se posljednjih 20-30 godina pravi lom u svakoj kafani na prostoru bivše Jugoslavije. On je mogao da živi kao car samo od uplate autorskih tantijema, a umro je kao posljednji bijednik. To je zaista žalosno”, svojevremeno je izjavio Siniša Kajmaković, rukovodilac Zavoda za zapošljavanje u Bijeljini.

Muzičar Vasko Todić, koji je takođe svoj životni put nakon Sarajeva našao u Bijeljini, prisjetio se kako je bijeljinski kamenorezac Đorđe Gligorević odlučio da podigne spomenik na grobu Subotića, gdje se nalazio samo drveni krst sa kojeg su otpala slova njegovog imena.

“Vasko, podići ću mu spomenik za svaku pjesmu koju su svi zapjevali, za svaku marku koju su zaradili na njemu, za svaku marku koju je zaslužio”, rekao je tada Gligorević svom prijatelju Todiću, nakon čega je svoje obećanje ispunio.

Subotić je umro 13. januara 2013. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana