Otišao morski vuk: Slava mu nije udarila u glavu, živio za pjesme

Glas Srpske
Otišao morski vuk: Slava mu nije udarila u glavu, živio za pjesme

Vijest da je Oliver Dragojević preminuo potresla je region bivše Jugoslavije. Dok mu poštovaoci odaju počast upravo njegovim stihovima, ne vjerujući da je izgubio bitku sa karcinomom pluća, javnost ne zaboravlja ni njegove muzičke uspjehe, ali ni skromnost i posvećenost rodnoj Korčuli.

Pjevao je u njujorškom “Caregie Hall”, londonskom “Royak Albert Hall”, pariskoj “Olympiji”, a onda bi se pokupio i cijelo ljeto bi pecao. Tako ga opisuju oni koji su poznavali Olivera Dragojevića.


U Splitu je završio srednju muzičku školu, a šezdesetih godina prošlog vijeka kao pjevač i orguljaš pridružio grupi “Batali”.

Prvi nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. s pjesmom “Baloni”.

S bratom Aljošom snimao tada poznate svjetske hitove za radio Split.

“U Splitu sam se školovao, ali sam raspuste provodio u Veloj Luci na Korčuli. Zimi smo išli da beremo masline. Grijali smo se uz šporete na drva, ali soba je uvijek ostajala hladna. Bili su tu mama, tata, brat, rođaci, tetke... Uvijek puna soba”, prenosi portal 24sata.hr sjećanja pokojnog pjevača.

Festivalski prvenac imao je u Splitu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim “Picaferajem”. Nije to bio veliki hit, ali jeste bio početak jedne sjajne i dugotrajne karijere. Sa Runjićem je sarađivao sve do njegove smrti, a zajedno su uradili više od 200 pjesama.

Jedno vrijeme živio je u Nemačkoj, nastupao po Evropi, a kada mu je dosadio nomadski život vratio se kući i nastavio da svira s grupom “Batali”.

Iste godine je s pjesmom “Ča će mi Kopakabana” pobjedio na Splitskom festivalu, što ga je kao samostalnog muzičara vinulo na tron.

Godinu kasnije, sa šansonom “Galeb i ja” Dragojević je osvojio publiku. Ta pjesma mu je, piše 24sata.hr, obilježila karijeru.

Uslijedile su numere: “Romanca”, “Oprosti mi, pape”, “Stari morski vuk”... I tako je osvojio muzičku scenu bivše Jugoslavije.

Nema s kim nije sarađivao, pjevao, nastupao, bio je omiljen u društvu, a najviše zbog svoje “primorske naravi”, vezanosti za more i pecanje. Nijedan uspjeh nije ga odvukao, podigao i udaljio od onoga što je njemu bilo važno.

Oliver Dragojević iza sebe ostavio je osim muzičkog naslijeđa suprugu Vesnu i sinove Dina, Damira i Davora.

Svoju ljubav, medicinsku sestru Vesnu upoznao je 1973. godine u Dubrovniku kada je samo godinu dana bio član Dubrovačkih trubadura.

Vjenčali su se 1974. godine, a pare je sve do 1980 godine živio u zajedničkom stanu sa djecom, ocem Markom, majkom Kate, bratom, njegovom ženom i njegovom djecom.

Recept za dug brak opisao je ovako:

“Važno je da imate dva kupatila. To je mišljenje moje supruge. Nas dvoje nikada nismo ni imali prilike da se svađamo jer smo rijetko bili zajedno zbog posla. I kad se svađamo, svađamo se tiho. Važno je međusobno razumijevanje, tolerancija. Kako postaješ zreliji shvataš neke svoje greške pa ih više ne ponavljaš”, kazao je Oliver 2012. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana