Vladimir Branković, direktor najtrofejnijeg rukometnog kluba na ovim prostorima: Borac vrlo blizu obale

Četiri godine kasnije klub još nije izbrisao sve minuse, ali je na mnogo zdravijim nogama, pa je to i povod za ovaj razgovor sa direktorom Vladimirom Brankovićem, koji je prvi put detaljno razgovarao o naslijeđenim dugovanjima, njihovom vraćanju i trenutnoj situaciji u klubu. Branković je u tom trenutku bio član uprave kluba, a idućeg ljeta promovisan na višu poziciju kada je na čelo kluba došao Milan Radović.

- Uh, samo kad pomislim kroz šta smo sve prošli, ove četiri godine od kada sam aktivno u klubu izgledaju mi bar kao duplo duži period. U ljeto 2015. godine, kada je nova uprava došla u klub, zatekla je dug između 2,2 i 2,5 miliona maraka. Gotovo svakodnevno stizale su sudske presude igrača, trenera, dobavljača... - prisjeća se Branković.

GLAS: RK Borac je podigao kredit i počeo da vraća dugovanja. Možete li preciznije da objasnite kako je to sve izgledalo?

BRANKOVIĆ: Kreditom od 450.000 maraka, koji je bio jedino rješenje, zatvorili smo goruća pitanja i vratili skoro 800.000 KM duga prema igračima i trenerima koji je bio na papiru. Velika većina njih otpisala je dio dugovanja i veliko im hvala na tome, jer nam je svaka marka mnogo značila. Vjerujte, tu je gro igrača koji su nosili dres Borca iz tri, četiri, pa i pet sezona ranije. Znamo do detalja svaku stavku koju smo izmirili od ulaska u klub. Osim igrača i trenera, plaćali smo zaostale kirije za stanove igračima, prevoz, hotele, dobavljače, grijanje... Pa samo smo za električnu energiju u prostorijama kluba platili 13.000 maraka, što znači da ona nije plaćana godinama. Kada podvučemo crtu, vratili smo 1,1 milion maraka, od čega je na igrače i trenere otišlo oko 650.000 KM.

GLAS: To znači da je dug kluba sada veći od milion maraka.

BRANKOVIĆ: Da, kada računamo poreze prema državi i gradu Banjaluci. To se nakupljalo godinama i mislim da bez sistemskog rješenja ne može biti riješeno, jer u ovom problemu nismo samo mi, nego većina klubova.

GLAS: Koliko je Borac dužan u ovom trenutku mimo poreza i grada?

BRANKOVIĆ: To je iznos od oko 250.000 maraka. Možemo reći da smo blizu obale i da smo se izvukli iz nemirnih voda. Dužni smo igračima iz prošle sezone dvije plate, a iz pretprošle ima još sitnih dugovanja. Najbitnije je da nam ne visi mač nad glavom, da nam račun nije blokiran. Novi repovi nastali su nauštrb starih dugovanja koja smo vraćali, jer jednostavno nismo stigli da izmirimo sve tekuće obaveze, jer smo samo prošle sezone vratili skoro 200.000 maraka dugovanja koja su nastala dok nismo došli u klub. Da nam budžet time nije bio opterećen, repovi sigurno ne bi ostali, čak bismo imali vrlo komfornu situaciju.

GLAS: Prethodnu sezonu u kojoj je osvojen Kup BiH uglavnom su iznijeli momci iz Banjaluke, da li je to dugoročna strategija kluba?

BRANKOVIĆ: To je nešto čemu poklanjamo najviše pažnje. Kada smo došli u klub, imali smo samo dvije mlađe kategorije, sada imamo sve selekcije i saradnju sa Školom rukometa Banjaluka. Ipak, Banjaluka je mala baza, pa ćemo se truditi da dovedemo najbolje mlade igrače iz regije. Imamo odlične odnose sa tim klubovima, čak i pomažemo koliko možemo, pet ili deset lopti nije neka pomoć, ali dobro dođe kada ih nemate. Vjerujem da ćemo vrlo brzo biti na zdravijim nogama i značajnije moći da pomognemo manjim klubovima.

GLAS: Budžet Borca za prošlu sezonu bio je 600.000 maraka.

Kako ste ga rasporedili?

BRANKOVIĆ: Tačno 130.000 maraka ide na otplatu kredita i tako će biti još u naredne tri godine. Imali smo dodatni prihod od donatorske večeri, pa nam je, uz otplatu starih dugovanja, za funkcionisanje kluba i tekuće obaveze ostalo nešto više od 300.000 maraka. Na plate igrača ode 25.000 maraka mjesečno, tu su i treneri, stanarine, i svi ostali troškovi.

GLAS: Možete li otkriti način punjenja budžeta?

BRANKOVIĆ: Grad Banjaluka nam daje 113.000 maraka, od Ministarstva porodice, omladine i sporta dobili smo 30.000 maraka, a sve ostalo u klub donose sponzori, u prvom redu “m:tel”, Nova banka, “Bema”, “Maksmara”... Trudimo se da raznim akcijama dodatno popunimo budžet, pa smo tako, recimo, 15.000 maraka prihodovali od mape Banjaluke koju smo izradili, a za kraj godine planiramo kalendar sa motivima našeg grada i Borca, koji će sigurno biti lijep poklon.

GLAS: Da li je bilo grešaka na putu oporavka?

BRANKOVIĆ: Ko radi, taj griješi. Bilo je, naravno, a najveću smo možda napravili na početku mandata, kada smo se neiskusno zaletjeli u pokušaju da se plasiramo u Ligu šampiona. Nismo bili spremni ni u kom smislu, ali je nastala euforija, a praktično nekoliko mjeseci ranije smo bili pred gašenjem. To je iskustvo koje smo platili, tako da nećemo ponoviti to zalijetanje. Odlučili smo da ove sezone igramo treće po jačini takmičenje u Evropi Čelendž kup, jer želimo da idemo stepenicu po stepenicu. Nadam se da ćemo proći tri, četiri kola, što bi bilo veliko iskustvo za igrače, ali i nas.

GLAS: Kakav odnos imate sa legendama kluba?

BRANKOVIĆ: Mogu da kažem da sam sa velikom većinom u dobrim odnosima, tu posebno mislim da na momke iz generacije 1991. Sa onom prvim legendama odnos je takođe korektan i svi oni vole Borac. Velimir Petković je neki dan bio u klubu, a naš trener Bojan Unčanin uskoro će kod njega u Njemačku na jedan vid edukacije i usavršavanja. Većina bivših igrača kupili su zlatne karte, kad god dođu na odmor, svrate u klub i to ne praznih ruku. Sve nam to govori da smo na pravom putu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.