Knežević alfa i omega Gepingena

Kao trener ženske ekipe ostvario je osam uzastopnih pobjeda i preporodio kolektiv čiji je jedinici cilj bio opstanak u ligi. Kako su ambicije već prebačene, narasli su i apetiti.

- Našu seriju prekinuo je prvoplasirani Turinger. Uz aktuelnog šampiona Bitighajm to je ekipa iznad našeg nivoa i teško možemo da se nosimo sa njima. Napredovali smo u odnosu na prošlu sezonu koju smo odigrali sa šest rukometašica, sada imam širi izbor, ali se osjeti pad kada uđu djevojke sa klupe. Možemo da igramo duže na visokom nivou, napravili smo mnogo više od planiranog iako nas ni ove sezone nisu mimoišli problemi sa povredama - rekao je Knežević za "Glas Srpske" koji u Gepingenu radi već 19 godina.

Pored trenerske uloge radi kao generalni direktor ženskog kluba, dok je u muškom timu savjetnik za sportska pitanja i čini se da u Gepingenu ne mogu bez njega.

- Imam već dosta iskustva, rad na tri funkcije nije lagan međutim najvažnija je organizacija. Bavim se različitim poslovima, marketing, finansije i trenerski dio pa onda uloga savjetnika, planiranje kadra i pregovori sa rukometašima. Tolike godine sam tu, osjećam se kao god kuće. U kriznim vremenima i prelaznom periodu vodio sam mušku ekipu, bio na čelu rukometne akademije. Prije osam godina prebacili su me da spasim ženski klub, jer je zapao u finansijsku krizu. Donio sam stabilnost i ostao tu - rekao je Knežević.

Razliku u vođenju ženske i muške ekipe ne vidi bar što se tiče njegove filozofije. Poželjno je da komunikacija sa rukometašicama bude bolja, odnosno stavlja se veći akcenat na priču. Njemačke dvorane konstantno su ispunjene, pa ne čudi što se fajnal-for Lige šampiona svake godine igra u Kelnu.

- Nijemci mnogo vole rukomet, igrao sam u Francuskoj i Španiji kada je kvalitet bio odličan, ali su tribine bile prazne. Njemačka je specifična, uvijek je odlična posjeta, čak i prije dolaska stranaca. Karte nisu ni jeftine ni skupe, da bi gledali Gepingen morate da platite između 22 i 28 evra. Razvijaju se i druge lige, niko ne spava. Poljska i Makedonija imaju vrhunske klubove, Francuska je vratila svoje igrače pa Nijemci ne smiju da se opuste kako bi ostali najbolji. Ovdje se dosta prati SEHA liga, žao mi je što tamo nema Borca, jer je takmičenje sve jače pa se nadam da će se i Banjalučani vratiti - dodao je Knežević.

Nezaobilazna tema su "crveno-plavi" sa kojima je 1991. godine osvojio Kup IHF. Dešavanja u klubu prati putem medija i pomalo preko prijatelja.

- U kontaktu sam sa Nebojšom Golićem, stalno pričamo o rukometu i Borcu. Osjetio sam zlatne dane kluba, optimista sam i vjerujem da se Borac može vratiti u evropski vrh. Sjećamo se rado starih vremena, lijepo je evocirati uspomene. Klub je u finansijskim problemima, znam kako je, jer smo kroz isto prošli u Gepingenu. Potrebno je da se vrate dugovi pa onda posveti sportskom dijelu. Ne treba previše para za rukomet samo je potrebno da se uhvati kontinuitet. Strpljenje je važno, nedostaje nam i na reprezentativnim nivou. Srpski rukomet ima dosta problema, mijenjaju se treneri, stalno dolaze novi igrači. Priča se da Srbija igra sporo, nije ispratila moderne trendove. Ne treba generalizovati, brzo smo igrali u Poljskoj pa onda nije dobro izgledalo na Evropskom prvenstvu. Sa kontinuitetom u radu doći će bolji dani - zaključio je Knežević.

Zamalo selektor

Malo je nedostajalo da Knežević preuzme žensku selekciju Srbije, ali su se pregovori izjalovili.

- Pričali smo, ali se nismo dogovorili. Ovdje sam 19 godina, kada sam došao nisam planirao da se toliko zadržim. Gepingen je sada moja kuća, sin igra za juniore, a kćerka ide u školu. Planovi su mi sada u vezi sa Gepingenom, ali sport je nepredvidljiv - zaključio je Knežević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.