Fudbalski stručnjak Dragan Jović troipogodišnju misiju u Angoli popločao trofejima

Fudbalski stručnjak Dragan Jović troipogodišnju misiju u Angoli popločao trofejima 13.11.2017 20:41 | Dušan Repija

Luanda - Malo je trenera iz Premijer lige BiH koji su uopšte dobili priliku da se dokažu u inostranstvu, a još manje onih koji su ostavili neki trag. Jedan od takvih je Dragan Jović, čovjek koji je drugi put zaredom sa klubom Primijero de agosto (Prvi avgust) postao šampion Angole.

Bivši trener matičnog Travnika, Posušja, Zrinjskog, Zvijezde, Sarajeva i Borca tako je šampionski završio troipogodišnju misiju u zemlji na jugu Crnog kontinenta, u koju je, priznaje, krenuo sa mnogo predrasuda. Uspjeh je napravio možda baš zato što se brzo saživio sa tamošnjim stanovništvom, spoznao sve njihove muke i probleme, a s druge strane, prepoznao njihovu strast i vedar duh.

- Kao i većina ljudi sa naših prostora, bio sam pomalo skeptičan kada sam dobio ponudu. Ipak, odlučio sam da krenem na put dug 8.000 kilometara i nisam se pokajao. Brzo sam shvatio da je Angola zemlja kontrasta, bogate manjine i siromašne većine koja jedva sklapa kraj s krajem. Malarija, ebola, žuta groznica samo su neke od bolesti koje haraju, nažalost, najčešće među djecom. Međutim, ništa ih to ne sprečava da budu srećni, da se raduju malim stvarima i uživaju u životu koliko god mogu. To je ta nota koja mi se sviđa i koja me je na brzinu kupila - počeo je priču Jović.

Od samog starta i u klubu je sve funkcionisalo kako treba, pa su poslije četvrtog i drugog mjesta na red došli trofeji. Najuspješniji klub u istoriji Angole osvojio je 2016. godine desetu titulu, a prvu poslije deset godina pauze, da bi ove sezone bila potvrđena dominacija. Ipak, rastanak je bio neminovan.

- Osjetio sam da je ovo najbolji trenutak da se oprostimo. Oproštajni ručak bio je vrlo emotivan, bilo je i suza, ali sam donio odluku koju nije moguće promijeniti. Rekao sam im da mi treba pauza i da sam se zaželio kuće. Čak su mi nudili novi ugovor pod uslovom da mi prvih pola godine isplaćuju platu a ja budem kod kuće, pa da onda ponovo sjednem na klupu. Zahvalio sam im se na povjerenju, ali nisam to mogao da prihvatim - rekao je Jović.

Prijatno se iznenadio i kvalitetom fudbala. Angola je godinama dominirala na tlu Afrike, ali je posljednjih godina posustala. Ipak, u ovoj zemlji, koja ima skoro 26 miliona stanovnika, poniklo je mnogo poznatih fudbalera koji karijeru uglavnom grade u Portugaliji koja je tačno četiri vijeka, sve do 1975. godine, upravljala ovom državom. Tako su, recimo, reprezentativci Portugalije Žoao Mario i Vilijam Karvaljo porijeklom iz Angole.

- Član mog kluba Želson prošle godine je prešao u Sporting. Manučo je prije osam, devet godina ostvario direktan transfer iz Angole u Mančester junajted, a potom napravio zavidnu karijeru u Evropi. Trenutno najbolji igrač Angole je Bastos koji igra u Laciju, a moj dosadašnji klub ima ponude ruskih i portugalskih klubova za nekoliko igrača. To je dovoljno reći kada je u pitanju poređenje Premijer lige BiH i šampionata Angole. Nažalost, imamo previsoko mišljenje o sebi, a podaci govore drugačije. Ne sjećam se da je neki igrač iz Premijer lige ostvario transfer u neku od pet, šest najjačih liga Evrope - rekao je Jović.

Uslovi i infrastruktura su takođe mnogo bolji od očekivanih, pogotovo kada se radi o najvećim klubovima.

- Četiri moderna stadiona napravljena su 2010. godine kada je Angola bila organizator Kupa afričkih nacija. Moj klub igra na najvećem stadionu kapaciteta 50.000 mjesta, a pored toga imamo dva pomoćna terena, sobe za oporavak, restoran... Sve što nam je potrebno. Manji klubovi nemaju baš takve uslove, ali se trude da obezbijede ono što mogu, teren je teško sačuvati s obzirom na suše i temperaturu, ali uspijevaju uz mnogo rada - rekao je Jović.

Na početku priče pomenuo je velike klasne razlike koje su podijelile društvo. Onim siromašnim fudbal je jedna od rijetkih zabava.

- Utakmice su poprilično posjećene, pogotovo derbiji. Ono što odlikuje navijače jesu velike amplitude u raspoloženju. Kada pobijedimo, jako su srećni, ne skidaju osmijeh sa lica i kuju nas u zvijezde. Kada je suprotno, to je tragedija, plač, loše raspoloženje... - rekao je Jović.

Kako je Prvi avgust klub iz prestonice Luande koja ima gotovo osam miliona stanovnika, period privikavanja prošao je lakše nego što je očekivao, pogotovo što su s njim sve vrijeme bili i pomoćnici Nedžad Selimović i Adnan Hodžić.

- Grad ima mnogo restorana koji služe mediteransku hranu, što nam je olakšalo možda i najveći problem, jer se nismo mogli naviknuti na njihovu tradicionalnu kuhinju. Bili smo smješteni na 15 minuta od trening centra, a uspjeli smo donekle da naučimo i portugalski jezik. Nije to perfektno, ali možemo se sporazumijevati. Sve u svemu, period proveden dolje ostaće mi duboko urezan u pamćenje. Mnogo sam naučio od njih pa sam im na rastanku rekao da je ovo do viđenja, a nikako zbogom - zaključio je Jović.

Odmor i usavršavanje

Odmah po saznanju da je završio misiju u Angoli, Jovićevo ime počelo je da se dovodi u vezu sa ovdašnjim klubovima.

- Iskreno, nemam nikakvih ponuda, ali ne bih ih ni razmatrao u narednih pola godine. Zaista sam se umorio, dugo sam bio odvojen od porodice i šest mjeseci će biti rezervisano za to. Ipak, ne mogu toliko bez fudbala pa ću napraviti, jedan, dva kruga po Evropi kako bih se dodatno usavršavao i vidio kako ovaj posao rade treneri najboljih klubova Evrope - naglasio je Jović.

Lijepe uspomene iz Banjaluke

Na tribinama Gradskog stadiona u Banjaluci nerijetko se i dan-danas može čuti kako je Borac igrao najljepši fudbal pod Jovićevim vođstvom.

- Nisam znao za to, ali drago mi je da su me navijači upamtili po tome. Imali smo uspješnu saradnju, a ostao sam u kontaktu sa mojim bivšim igračima i saradnicima. Žao mi je što teret prošlih vremena pritišće klub i što Borac ne može da se vrati tamo gdje mu je mjesto, a to je svakako Evropa - rekao je Jović.

Pohvale Marinoviću

Jovićev pomoćnik u Borcu bio je Vinko Marinović, koji je kasnije postao i prvi trener, a zatim osvojio titulu sa Zrinjskim, baš kao i Jović u sezoni 2008/09.

- To je čovjek koji može mnogo u ovom poslu. Pokazao je sav talenat, karakter i sve ono što treba da posjeduje veliki trener. Vidim da niže uspjehe na klupi mlade reprezentacije BiH, što je samo stepenik ka još većem uspjehu - naglasio je Jović.

Ništa od duple krune

Posljednji put na klupi Prvog avgusta Jović je sjedio u subotu, a njegov klub nije uspio da se okiti duplom krunom. U finalu Kupa bolji je bio najveći rival Petro (2:1), ali to ne umanjuje uspjehe koje je napravio u ovoj zemlji.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica