Psiholog Saša Risojević: Posmatrajući roditelje djeca donose odluke o sebi, drugima i svijetu u kojem žive

Aleksandra Madžar
Psiholog Saša Risojević: Posmatrajući roditelje djeca donose odluke o sebi, drugima i svijetu u kojem žive

Da bismo razumjeli kako odnos roditelja i atmosfera u porodici utiču na život djeteta, važno je da znamo kako dijete uči i usvaja informacije i iskustvo kojem je izloženo.

Ovim riječima za “Glas plus” psiholog i psihoterapeut u edukaciji Saša Risojević počinje važnu priču o tome kako i koliko odnos roditelja utiče na život djeteta. Risojević je naglasio da djeca i u najranijem periodu života posmatrajući svoje roditelje i ljude koji ih okružuju donose odluke o tome kakvi su oni kao osobe, kakvi su drugi ljudi i kakav je svijet u kojem žive.

- Tako dijete, ukoliko je izloženo adekvatnoj njezi i staranju, može da donese odluku da je ono vrijedno i da zaslužuje da bude voljeno, kao i da drugim ljudima može da vjeruje, te da je svijet generalno bezbjedno mjesto koje može da se istražuje. Posmatrajući podržavajući odnos roditelja, ono uči kako izgleda bliskost, ljubav te stvara kapacitet da to isto i samo pruži - priča Saša.

Ovakva djeca, dodaje on, u odraslom periodu postaju svjesna svoje vrijednosti i prava, spremna su da se zauzmu za sebe i sposobna da ostvare bliske odnose bazirane na povjerenju i međusobnom uvažavanju.

Međutim, kao i u svemu, postoji i ona druga strana priče, kada zbog različitih razloga dijete ponekad nije izloženo adekvatnoj njezi i brizi i to, naglašava Risojević, može da ima negativne posljedice po socioemocionalni razvoj djeteta.

- Ukoliko porodica nije u potpunosti funkcionalna, na primjer: prisutne su česte svađe roditelja, u porodici se ne pokazuje ljubav, toplina i bliskost ili je prisutno nasilje te različite bolesti zavisnosti kao što je alkoholizam, tada dijete atmosferu u kojoj boravi može doživljavati kao veoma neprijatnu i nesigurnu - objašnjava psiholog i dodaje da upravo ovaj doživljaj dovodi do povišene anksioznosti kod djeteta, zbog čega dijete postaje veoma oprezno, te manje usmjereno na istraživanje svijeta i učenje različitih sposobnosti.

Posmatrajući ovakav odnos svojih roditelja, dijete može da donese čitav niz različitih odluka koje imaju veoma jak uticaj na njegove misli, osjećanja i ponašanje, a koje se zadržavaju i u odraslom periodu.

- Budući da konflikti u odnosima roditelja često odvlače mnogo energije, dešava se da dijete ostaje uskraćeno za adekvatnu roditeljsku posvećenost i može doći do zanemarivanja različitih djetetovih potreba. Upravo zbog toga dijete može početi vjerovati da nije vrijedno kao biće i da ne zaslužuje da bude voljeno, te da mu se pruži pažnja - priča Risojević i naglašava da je još komplikovanija situacija kada dijete svojom maštom smisli da je ono odgovorno za svađu roditelja, pa počne da vjeruje da bi bilo bolje da se nije ni rodilo, jer bi tako roditelji koje voli bili srećniji.

Posmatrajući svoje roditelje i njihov odnos, dijete usvaja različite zabrane kojima nastoji da zaštiti sebe u takvoj atmosferi.

- Tako se često dešava da će dijete usvojiti zabranu na bliskost, jer će iz iskustva njegovih roditelja uvidjeti da bliskost nije dobra i pričinjava mnogo neprijatnih emocija. U odraslom periodu ovakve osobe će teško pronalaziti partnere, neće moći ostvariti povjerenje prema njima, te će zbog nemanja adekvatnog modela kako veza (brak, odnos) treba da izgleda, vjerovatno ponavljati model odnosa za koji zna, a to je odnos kakav su imali roditelji. Tako će ući u začarani krug u kojem će sebi potvrditi da bliskost nije dobra i da često uzrokuje patnju - ističe Saša.

Pored ovoga, dodaje on, roditeljska neusmjerenost na dijete, te smanjen nivo kontrole, kod djece dovode do toga da ona počnu osmišljavati različite strategije kako da privuku pažnju roditelja.

- Često se može očekivati pad školskog uspjeha, ali i početak nekih tipova društveno neprihvatljivog ponašanja. Zato je veoma važno sa djecom razgovarati o njihovom shvatanju situacije i dešavanja unutar porodice - savjetuje psiholog.

Odgovornost prema dječjoj mašti

Risojević podsjeća da je dječja mašta moćna i da može da smisli različite priče koje nisu realne, a u koje će dijete vjerovati, te će mu one prouzrokovati patnju.

- Naša je odgovornost da mu pružimo što realnije informacije koje može da razumije. Izostanak ljubavi između roditelja ne mora povlačiti i izostanak pažnje i topline prema djetetu. Roditeljska odgovornost je da pronađu način kako da zadovolje ove potrebe djeteta. U ovakvim situacijama, koje su zahtjevne za sve članove porodice, podrška stručnog profesionalca može uveliko pomoći da porodica pronađe sistem koji će pružiti adekvatnu pažnju djetetu, ali i ostalim članovima - rekao je Risojević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana