Avion pete generacije J-20 vizuelno jedinstven

Goran Ajder
Avion pete generacije J-20 vizuelno jedinstven

Kina kao jedna od supersila konstantno radi na poboljšanju svojih oružanih snaga, a tako drži korak s Amerikom, Rusijom i još nekim zemljama.

 Iako Kina i Kinezi u modernoj današnjici nemaju veliko iskustvo u ratnim operacijama, kao što je to slučaj s Amerikancima i Rusima, koji konstantno održavaju borbenu gotovost na ratištima širom svijeta, tako da su njihovi vojnici daleko iskusniji nego kineski vojnici, koji nisu nigdje ratovali.

Ne treba se zavaravati u vezi sa njihovom obučenošću, to nije presudno, ali ima veliki značaj. Da bi jednim dijelom prevazišli to, Kinezi maksimalno ulažu novac i trud da bi izradili što moderniju tehnologiju da bi kineska vojska lakom obukom i rukovanjem modernim oružjem bila što rasterećenija i efikasnija.

U to se ubraja kinesko ratno vazduhoplovstvo, koje je jedna od najjačih karika u oružanim snagama. Kinezi su takav narod da, najpribližnije rečeno njihovoj naravi, što vide kod drugog proizvedu kod sebe ako je dobro.

Ovo sam napomenuo zato što su Kinezi skloni preuzimanju nečega od druge strane ako to oni nemaju. Kada su u pitanju letjelice, Kinezi nemaju rješenja kad je u pitanju gradnja aviona koji bi vizuelno bio jedinstven izgledom. Obično se to svodi na kupovinu licence nekih zemalja, npr. Rusije, od koje su Kinezi otkupili licencu “suhoja 27” i 33 za proizvodnju kineskih višenamjenskih aviona J-11, J-15, J-16 ili, u drugom slučaju, ako Kinezi nešto ne mogu novcem kupiti u smislu da neka zemlja ne želi saradnju sa njima, oni će prikupiti slike i dokumentaciju, proučiti to i napraviti.

Sličan slučaj dogodio se za vrijeme bombardovanja NATO avijacije Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine kada je oboren američki F-117, neki dijelovi aviona koji su ostali čitavi poslije rata u muzeju očigledno su skenirani pa su informacije nekako pronašle put do Kine, tako je napravljena kineska varijanta F-117.

Po tvrdnji američkih medija, avion je stajao ispred jednog industrijskog hangara u Kini, a Amerikanci su to sve dobro vidjeli i snimili iz vazduha.

Ne može se reći da se sve svodi na kupovinu i kopiranje, ali je to u većini slučajeva kod Kineza. Kinezi ipak imaju i svoje nešto identično, a to je avion pete generacije J-20, koji je vizuelno jedinstven i ne primjećuje se sličnost sa ruskim SU-50 i američkim F-22 i F-35 rivalima. Iako vrlo dobar, kineski višenamjenski avion četvrte generacije J-10 Chengdu NATO oznaka Firebird ne može se pohvaliti kao jedinstven u vizuelnom pogledu. J-10 vizuelno je skoro isti avion, samo drugog imena, kao izraelski borbeni avion IAI Lavi.

Mnogo je priče bilo o tome kako su Kinezi došli do izraelskog aviona, a Izraelci na neki način nisu mogli ništa reći o tom pitanju. Kinezi su na projektu gradnje aviona J-10 sarađivali sa Rusima. Gledajući sa strane, J-10 liči i evropskom evrofajteru, pogotovo zbog usisnika vazduha, koji je pravougaonog oblika, a nalazi se ispod pilotske kabine.

Tu su i krilca kanardi. Kabina J-10 liči ruskim avionima “MiG-29” i “suhoj-27”. Avion je konfigurisan sa dizajnom delta krilo odozgo pošto je J-10 jednomotorni avion. Bočne strane su uže nego kod evrofajtera, koji je dvomotorni borbeni avion pa je širi, tako da tu kineski J-10 liči švedskom “J-39 gripenu”, koji je takođe jednomotorni borbeni avion.

Uviđajući kineski način razmišljanja i funkcionisanja ne može a da se ipak ne kaže da je to izuzetan narod koji je svojim trudom i radom došao tu gdje i jeste, ekonomski najjači na svijetu s ogromnom teritorijom i narodom. J-10 je izuzetan borbeni avion četvrte generacije, a to dokazuje i podatak da je Srbija prije obnavljanja ratnog vazduhoplovstva planirala da kao jednu od opcija ima i nabavku kineskog borbenog aviona J-10.

Materijali koji su primijenjeni i ugrađeni na J-10 su metalne legure i kompozitni materijali velike čvrstoće i male težine. J-10 može da se pohvali sa 11 podesivih nosača za oružje raznih varijanti. Kokpit je vrlo dobro odrađen tako da pilot ima vidljivosti od 360˚. J-10 ima savremene računarske sisteme u rangu sa zapadnim i istočnim višenamjenskim avionima četvrte generacije.

Radar na J-10 ima mogućnost praćenja do 10 meta, od čega dvije aktivno prati u smislu pogađanja. Motor na J-10 je ruske proizvodnje, moćni “saturn AL-31FN”, koji se koristi na avionu “suhoj-35”, što opet dovoljno govori o radu Kineza. Korisnici aviona J-10 su: Kina, Pakistan i Bangladeš. J-10 Chengdu tehnički podaci: varijante jednosjed i dvosjed, dužina 16,43 m, razmak krila 9,75 m, visina 5,43 m, težina aviona - prazan 8.840 kg, normalna poletna težina 12.400 kg, maksimalna težina 19.277 kg, maksimalna brzina 2.327 km/h, plafon leta 17.000 m, naoružanje ruski top GŠh-23 kalibra 23 mm, projektili vazduh-vazduh, vazduh-zemlja i razne vrste bombi.    

GORAN AJDER, vojni analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana