Visoravan Morine: Još jedan potpuno pust prostor koji čeka neke bolje dane

Visoravan Morine: Još jedan potpuno pust prostor koji čeka neke bolje dane 14.01.2018 08:51 | klix.ba

Između Nevesinja i Kalinovika leže Morine, zaboravljeni i izgubljeni krajolik u oblacima, potpuno pust i napušten. Nažalost, mnogo je takvih mjesta u BiH i što je još gore sve ih je više.

Država, nijedan njen nivo vlasti, ne zna šta bi s njima. Ne zna šta bi s najurbanijim područjima, a kamoli s napuštenim krajolicima koji osim dokonim hroničarima i putnicima namjernicima nikom više nisu bitni.


Popovo ili Livanjsko polje nose sličnu pustu i napuštenu priču kao i Morine, samo što su blizu važnih središta, na magistralnim putevima i pred očima ljudi. Morine su puste, ali i daleke, ništa ne spajaju, kao da danas postoje samo da bi pokrile jedan prostor na karti ili bile motiv za neku umjetničku fotografiju.

Morine su prostor od 4.700 hektara s prosječnom nadmorskom visinom od 1.612 metara, sjeverno od Nevesinja, a južno od Kalinovika. Zapadno je planina Crvanj, a onda u smjeru kazaljke na satu leže legendarne i opjevane planine Visočica, Treskavica i Zelengora, a južno je ponornica Zalomka.

Od kada se u Hercegovini istorija piše, Morine nikad nisu bile puste, kao što je to danas slučaj. Služile su za ispašu stoke pa su tako nastala poznata planištarska naselja. Planištarenje je za Hercegovinu karakterističan oblik stočarstva, kad vlasnik povjerava stoku planištaru koji je radi bolje ispaše vodi u planinu. Nigdje nije bilo planištara kao na Morinama.

Na Morinama su uspijevali sjajna pšenica i ječam, gradile se kolibe, kuće s čatrnjama, ovuda je jednom prošao i čuveni putopisac Evlija Čelebija, putujući od Sarajeva preko Uloga do Morina. U nekoj već sad zaboravljenoj Hercegovini, prostoru s ljudima koji su znali kako koristiti resurse, Morine su imale svoje mjesto. Danas to nažalost nije slučaj.

Kad smo ove jeseni krstarili tim krajem, tražeći najbolji kadar za fotografisanje i u daljini gledali gdje prestaje pustoš, a kreće civilizacija, razmišljali smo i o prošlosti, ali i o budućnosti. Ponajviše o tome da li postoje šanse da ovaj pusti prostor dobije malo života, da Hercegovci ponovo krenu koristiti prostor od četrdesetak kilometara duž makadamskog puta između Nevesinja i Kalinovika, da ožive stari katuni, da se vrate neki moderni planištari, da stoke bude kao nekad.

Na Morinama postoje brojne nekropole stećaka, ali turističkih šansi posebno ima u ruralnom i zimskom turizmu, u avanturizmu, u pametnom iskorištavanju prostora i vremena. Morinama treba vrijeme u kojem će ih neko doživljavati kao šansu, a ne kao pustopoljinu.

Na krovu Hercegovine, među oblacima, samo su jako izraženi problemi koji su prisutni i na nižim nadmorskim visinama. Kad Hercegovini krene kako zna i može, tad će i na njenom krovu biti bolje.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica