Zdravstvena služba na petrovačkom srezu
Obnova civilne zdravstvene službe na petrovačkom srezu, koji je obuhvatao opštine Smoljanu, Bukovaču, Krnjeušu, Bjelaj, Petrovac, Kulen Vakuf, Vođenicu i Kestenovac, počela je 1. oktobra 1944, kada je u Petrovcu otvorena zdravstvena stanica koju je vodio student medicine Marko Jurić.
Za svega mjesec dana, koliko je radio u Petrovcu, on je obavio više od 350 ambulantnih pregleda. Konstatovao je da je zdravstveno stanje stanovnika loše. Neuslovne kuće, nedovoljna ishrana, obuća i odjeća pospješivali su razvoj oboljenja. Zarazne bolesti i nedostatak stručnog medicinskog kadra predstavljali su veliki problem. Nakon što je oktobra 1944. osposobio za rad bolnicu u Drvaru, dr Zaharije Davidović je sa istim zadatkom počeo da radi u Petrovcu 3. novembra 1944.
SNOO Petrovac odredio je za bolnicu neuslovnu Šeledovu kuću, koja se nalazila van grada. U prizemlju je bila ostava i kupatilo, na spratu i tavanu ambulanta, četiri sobe za bolesnike sa 16 kreveta i kuhinja. U ovoj zgradi liječeni su bolesnici koji boluju od hroničnih bolesti. U posebnoj zgradi, sa tri sobe, smještani su oboljeli od zaraznih bolesti.
Sreski ljekar Zaharije Davidović rođen je 1898. u Banjaluci. Medicinski fakultet završio je 1926. u Zagrebu. Prije dolaska na oslobođenu teritoriju radio je u Državnoj bolnici u Banjaluci kao specijalista za interne bolesti. U Petrovcu je vršio i dužnost vojnog ljekara. Mjesečno je obavlja 600 do 800 pregleda pacijenata. Kao bolničari i dezinfektori radili su Dajo Vukobrat, prije rata zaposlen u sanitetskoj službi u Sarajevu i Mara Kovačević iz Drinića. U bolnici su radile i dvije bolničarke iz ambulante Komande mjesta.
Početkom 1945, nakon ulaska neprijatelja u Petrovac, bolesnici su privremeno evakuisani u Smoljanu. Krajem 1944. formirane su prihvatne stanice u Vođenici i Kulen Vakufu u kojima su planirani pregledi pacijenata jednom sedmično. Zbog prezauzetosti sreskog ljekara to se nije moglo provesti u praksi, pa je odlučeno da opštine organizuju prevoz bolesnika u Petrovac. U stanicama je radio po jedan bolničar, koji je pružao prvu pomoć i brinuo o otpuštenim bolesnicima i ranjenicima kojima je potrebno dalje liječenje.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata na području SNOO Bosanski Petrovac umrlo je oko 800 lica oboljelih od pjegavca. U decembru 1944. na srezu je od iste bolesti obolio 21 stanovnik. Da bi se spriječila epidemija, u Petrovcu je dovršeno kupatilo sa pet tuševa i prostorija za suvu komoru. U svim opštinama su aktivirane i zdravstvene sekcije, čiji su članovi radili na zdravstvenom prosvjećivanju naroda. Organizovana su predavanja, paljenje krečana i krečenje kuća, čišćenje bunara, izgradnja đubrišta i nužnika.
Da bi se suzbio pjegavac, u aprilu 1945. formirana je Sreska vojno-civilna komisija za borbu protiv pjegavca, u čijem su sastavu bili predsjednik Vučen Pilipović, komandant mjesta, potpredsjednik Milan Dukić, predsjednik SNOO i sekretar dr Davidović, te članovi Marica Anić, referent saniteta Komande mjesta, Muharem Alagić, predstavnik NOF-a, Smiljka Ćuk, član sreskog AFŽ-a i Danica Josipović, član sreskog USAOJ-a.
U Petrovcu je od 15. marta do 5. aprila 1945. organizovan kurs za dezinfektore za suzbijanje pjegavca. Kurs su sa ovog sreza završile Deja Đukić, Stevanija Mirković i Dragica Stupar iz Medenog Polja, Mika Latinović iz Kolunića, Dragica Jokić iz Vođenice, Desa Dragić iz Lastva, Zorka Berga iz Rajnovaca i Milka Kovačević iz Bukovače. Sredinom 1945. Opštinski narodni odbor Banjaluka rasporedio je dr Ljudevita Benčinu u Petrovac da nastavi akciju na suzbijanju pjegavca.
Zbog loših uslova za rad, planirano je da se do kraja 1947. bolnica premjesti u drugu zgradu. Zdravstveno stanje stanovništva je bilo zadovoljavajuće. Bio je znatan broj oboljelih od češe. Jednolična ishrana odražavala se na zdravlje stanovništva. U Sreskoj zdravstvenoj stanici u Bos. Petrovcu iste godine su bili zaposleni ljekar Nemanja Vurdelja, babica Stojanka Bukvić, dezinfektor Murat Mašić, bolničarke Dragica Ćup, Stoja Piralić-Ilić, Marica Gvero-Malešević i Borka Kuvačić, blagajnica Deva Kecman, kuvarica Savka Grubor i poslužitelj Alija Husadžić. Doktora Vurdelju je uskoro zamijenio dr Adam Galik.
Apoteka u Petrovcu otvorena je tek 1947. Njen je direktor bila Aleksandra Trupac, diplomirani farmaceut. Otvaranjem apoteke znatno je olakšana nabavka lijekova. U apoteci, smještenoj u trošnoj zgradi i bez namještaja, 1949. su bili zaposleni magistar farmacije Uroš Popović, kao upravnik, laborantica Dragica Čelar i čistačica Marija Jarić.
U zapisniku o pregledu bolnice iz 1949. navodi se da je smještena u neuslovnim prostorijama, sa 20 kreveta, bez porodilišta, bez vode i struje. Čistoća posteljine je zadovoljavajuća, a ishrana bolesnika oskudna. U prizemlju zgrade smješteno je 50 đaka. U bolnici radi dr Mihajlo Vasiljevič Tuzikov, rođen 1887. u Orenburgu, gdje je završio gimnaziju. Pravni fakultet završio je 1911. u Moskvi, a Medicinski 1926. u Zagrebu. Stažirao je u Valjevu 1927. Pored maternjeg ruskog, govorio je djelomično francuski i njemački.
U kraljevoj vojsci 1927–41. bio je sanitetski majori šef Centralne vojne ambulante u Sarajevu. Za vrijeme okupacije služio je u Domobranskoj vojnoj bolnici kao šef zaraznog odjeljenja u Sarajevu, u činu potpukovnika. Poslije oslobođenja Sarajeva 1945, ostao je na istoj dužnosti mjesec dana u Vojnoj bolnici. Prije dolaska u Bos. Petrovac radio je kao sreski sanitetski referent u Jajcu, Ključu i Prijedoru. Bio je oženjen učiteljicom Natalijom Mrđen. Do danas je ostalo živo sjećanje na rad ruskog ljekara dr Tuzikova u Petrovcu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu 1969.
Verica Josipović, načelnik Odjeljenja za sređivanje i obradu arhivske građe u Arhivu Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.