Zapisi iz arhiva Republike Srpske (47): Fočanska četnička brigada (I)
U nedostatku objektivnih informacija i činjenica iz prošlosti, skloni smo mitovima.
Da bi na ovim, oduvijek turbulentnim prostorima izveli pouke za buduće generacije, neophodno je realno sagledati prošlost. Sačuvana arhivska dokumentacija služi upravo tome i kada je riječ o formiranju, ratnom putu i kraju fočanske četničke brigade. U Vojnom arhivu u Beogradu, pod oznakom "arhiva neprijateljskih jedinica", čuvaju su spisi komandanta fočanske četničke brigade Milana Matovića. Kopije ovih spisa posjeduje Arhiv Republike Srpske u Foči.
Fočanski četnički odred
Kada su četničke snage majora Jezdimira Dangića i Boška Todorovića 4. decembra 1941. oslobodile Foču, osnovan je Fočanski četnički odred, na čelu sa kapetanom Vladom Hamovićem, koji je stigao iz Crne Gore. Odred su sačinjavala tri bataljona, sa ukupno 350 naoružanih boraca, pod komandom trojice poručnika: Simeuna Ivanovića, Milana Matovića i Straja Kočovića. Odred je odmah stupio u borbu sa "Turcima i ustašama", koji su se nalazili u selima Zakmur i Ćurevo. Za "hrabro držanje" u tim borbama, depešom od 27. decembra, Milan Matović, Strajo Kočović i Vasilije Bodiroga dobili su čestitke majora Boška Todorovića.
U tim prvim danima rata, uz sve probleme i neslaganja, ostvarena je saradnja između četnika i partizana. Naročito su sarađivali komandanti Vlado Hamović i Obrad Cicmil.
Ubrzo se njihove razlike produbljuju, a ionako složeni odnosi postaju sve komplikovaniji i, kao što je već poznato, ta dva organizovana pokreta otpora otpočinju krvavi bratoubilački rat.
Sukob sa partizanima
Na Svetog Savu, 27. januara 1942, poručnici Simeun Ivanović, Rajko Vuković i Milan Matović i sveštenik Momčilo Grgurević upućuju ultimatum partizanima, zahtijevajući od njih da napuste Foču i da se prestane sa prolijevanjem krvi. Ultimatum je odbijen. Pored toga što su se zavjetovali da neće "pogaziti zakletvu" i predati se partizanima, sveštenik Momčilo je "bacio kletvu" na svakog Srbina koji ode u partizanske redove, rekavši: "Koji Srbin pogazio časni krst i prišio petokraku da Bog da mu ne pomogao." Pokušali su organizovati četnike iz Rudog, Čelebića i Jošanice, ali su partizani saznali njihove planove. Blokirali su puteve na Zaborku, uhvatili i strijeljali poručnika Simeuna Ivanovića "prve nedjelje časnoga posta 1942. godine". Sveštenik Grgurević uspio je da pobjegne preko Lima, a Rajka Vukovića, nakon izdaje u Rudom, uhvate i strijeljaju Talijani "prvi dan Vaskrsa iste godine". Sa svega nekoliko četnika, u šumi su ostali Milan Matović i Spasoje Dakić.
Jošaničko-slatinski bataljon
Početkom talijanske ofanzive stradalo je mnogo Srba iz fočanskih sela. Samo na Spasovdan, iz sela Jošanica na Drini je strijeljano osam Matovića, dva Ivanovića, četiri Gavrana, tri Pejovića i jedan Kulić, što Srbe ovoga kraja ponovo tjera u šumu. Na zahtjev Vlada Hadži Vukovića, 1. juna 1942. na Bojčinom brdu organizovan je sastanak Srba iz Jošanice i Slatine i kao jedini spas srpskom narodu osnovan Jošaničko-slatinski bataljon. Uspostavljena je veza sa Ustikoljanskim i Zakmurskim bataljonom, razbijenim po šumama, na čelu sa komandantima Milom Radovićem i Petrom Miletićem. U to vrijeme u sukobima u selu Zakmur ubijeni su partizanski politički komesari Stevo Marković i Momo Kočević. Da je ponovo formiran Fočanski četnički odred, jačine 380 naoružanih boraca, sa dva teška mitraljeza i dva puškomitraljeza, generala Dobroslava Jevđevića u Kalinoviku je izvijestio Vasilije Bodiroga.
Ustaše pod komandom Alije Gogalije upale su 7. juna 1942. u selo Dragojeviće, opljačkavši i spalivši kuću Milana Matovića. Seljaci su uspjeli javiti četnicima za napad, te je komandir Drago Puketa, sa petnaestak četnika, uspio odbraniti selo.
(Nastaviće se)
Silvana Vuković, arhivista Arhiva Republike Srpske, Foča
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
