ZLOČIN I KAZNA BANjALUČKOG STOŽERNIKA (10): Devet dana suđenja Gutiću, Neđelskom i Bilogriviću

ZLOČIN I KAZNA BANjALUČKOG STOŽERNIKA (10):  Devet dana suđenja Gutiću, Neđelskom i Bilogriviću 11.12.2017 10:22 | Vladan Vukliš, Verica M. Stošić

Konačno, dana 25. decembra 1946. godine, pod brojem E:1181/46, okružni javni tužilac Veljko Đorđević uputio je Okružnom sudu u Banjaluci optužnicu kojom za nedjela kvalifikovana po Zakonu o krivičnim djelima protiv naroda i države tereti Viktora Gutića, Feliksa Neđelskog i Nikole Bilogrivića.

Da bismo razumjeli nastavak priče, potrebno se osvrnuti na pravni kontekst. Naime, prema izmjenama i dopunama pomenutog zakona, koje su donesene 16. jula 1946., u "naročito važnim slučajevima sudiće u prvom i posljednjem stepenu za krivična djela iz člana 2 ovog zakona vrhovni sudovi narodnih republika po predlogu javnog tužioca republike". Kako arhiva Republičkog javnog tužilaštva nije sačuvana, njihov prijedlog nismo mogli pronaći. Ipak, iz fragmentarno sačuvane građe Vrhovnog suda NR BiH jasno se vidi takav tok u daljoj proceduri. Vijeće sudija Vrhovnog suda u Sarajevu, u sastavu dr Mihailo Ilić, Oton Svoboda i Vehid Begić u krivičnom predmetu protiv Viktora Gutića i saradnika, na zasjedanju od 24. januara 1947. godine, donijelo je rješenje o preuzimanju predmeta koji se vodi pod oznakom Ko 42/1947 kod Okružnog suda u Banjaluci, "te će ovo vijeće Vrhovnog suda Narodne Republike Bosne i Hercegovine preuzeti ovaj predmet, odrediti raspravu i provesti čitav krivični postupak u prvom i posljednjem stepenu".

U ovakvim slučajevima, ukoliko su izricane krivične osude, jedini preostali lijek bila je molba za pomilovanje koja se upućivala na adresu Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ u Beogradu. Otvoreni smo za diskusiju o etičkim aspektima i pravnim konsekvencama ovakve strukture krivičnog postupka, ali želimo u ovoj, posljednjoj digresiji, unaprijed naglasiti dva važna argumenta. Na prvom mjestu, u poslijeratnom krivičnom gonjenju ratnih zločinaca pred sudovima u Nirnbergu i Tokiju pravosnažnost presuda iscrpljena je u prvom stepenu, čime je postavljen onovremeni standard za suđenja osumnjičenima visokog profila, što je u Jugoslaviji formalizovano u vidu pomenutog zakona. Na drugom mjestu, kao što se može vidjeti, u predmetu Gutića i saradnika ispoštovani su svi važeći zakonski propisi, pri čemu ne može biti nikakvog govora o osporavanju krivičnog postupka na osnovu zaštite zakonitosti.

Posljednjeg dana januara "Glas" je najavio kako će u subotu, 1. februara 1947. godine pred Vrhovni sud u Banjaluci izaći Viktor Gutić, "organizator najkrvavijih pokolja u Bosanskoj Krajini, hiljadostruki ubica, najveći zlotvor naroda ovog kraja", Feliks Neđelski, „poznati ideolog krvavog fašizma" i vođa ustaške omladine, te Nikola Bilogrivić, „čuvar duša ustaške pastve". Banjaluka je toga dana bila pod snijegom. Od okružnog zatvora Crna kuća do Sokolskog doma, gdje je zakazano suđenje, okupile su se mase ljudi, kroz koje su optuženi svakodnevno voženi kolima. „Ljudi viču, pritrčavaju, pljuju, bacaju predmete, a sve to se sliva u opštu buku povika i guranja, pokušaja da zaustave kola, da optužene izvuku na pločnik, da ubiju ubice..." Riječi očevidaca prenose sentiment: "Mislili smo, čemu suđenje? Zar njihovi zločini nisu svima nama toliko poznati da je suđenje traćenje vremena! Shvatite, htjeli smo ih jednostavno raščerečiti, pa i to bi bilo malo prema njihovim zločinima!" Drugi kaže: "Kraj mene je stajala neka žena sa sedmogodišnjim sinom, osnovcem. Digla ga je na rame i u opštoj buci, govorila mu: "Gledaj sine, on je ubio našeg tatu! … Kad porasteš, ne daj ovakvim gadovima da više ubijaju! Zapamti sine, ne daj im više!"

Dvorana Sokolskog doma bila je puna. Nasuprot publici sjedili su članovi sudskog vijeća i sekretar Ljubinko Milić; lijevo tužilac, a desno odbrana sa optuženima. Ispred zgrade i na nekoliko mjesta u gradu postavljeni su zvučnici preko kojih se čuo direktan prenos rasprave. Naredna reportaža izvještavala je kako je otpočeo proces "protiv trojice poznatih ustaških funkcionera i uzročnika masovnih zločinstava nad srpskim narodom, koja ispunjavaju najkrvavije i najmračnije razdoblje u istoriji Bosanske Krajine i govore o najsramnijoj i dubokoj izdaji i mržnji okupatorskih ustaških sluga prema našim narodima". Devet dana, počev od čitanja optužnice završno sa izricanjem presude, trajala je javna rasprava koja je obilježena govorima odbrane, čitanjem dokumenata, slušanjem iskaza svjedoka i burnim reakcijama publike.

(Nastaviće se)

 



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica