Vijek i po pivarstva “Banjalučke pivare” (2): Borba “Pivare” sa konkurencijom
Na početku dvadesetog vijeka trapistička pivara utrostručila je svoju proizvodnju i od tadašnjih vlasti zatražila da odrede tačnu teritoriju na kojoj se može prodavati “trapističko pivo”.
Međutim, konkurencija je veoma brzo reagovala i počela da se služi raznim trikovima, te da putem svojih ugostitelja onemogućava da se banjalučko pivo prodaje u određenim gradovima, pa čak i nekim dijelovima Banjaluke. Kako tada, tako i sada.
Mudri, ćutljivi i vrijedni, trapisti su vrlo brzo pronašli rješenje te su kupovali i gradili svoje ugostiteljske objekte u kojima su slobodno mogli da prodaju svoj jedinstveni proizvod. A, konzumenti piva se nisu mnogo dvoumili kojem proizvodu će dati svoje povjerenje.
U jugoslovenskoj kraljevini “Pivara” je poslovala na jedinstvenom tržištu, što je navelo trapiste da je 1922. godine integrišu u industrijski koncern “Dalmacija” iz Omiša koji je naknadno preimenovan u “Trape” d.d. Banjaluka. Tada su na području Jugoslavije postojale čak 34 pivare.
Za razliku od drugih, banjalučki pivari su sami pravili svoju burad, a počeli su da se zanimaju uzgojem ječma, edukacijom kadra, izgradnjom fabrike flaša i čepova... Proizvodnja je povećana na 8.000 hektolitara, od čega je jedna trećina plasirana u Banjaluku, a ostatak na širem tržištu.
Jedan od značajnih datuma koji se vežu za istoriju Banjaluke, ali i “Banjalučke pivare” jeste osnivanje Fudbalskog kluba Borac 1926. godine. U godinama koje su uslijedile “Banjalučka pivara” bila je oslonac ne samo FK Borac nego i ostalim sportskim kolektivima dajući puni doprinos razvoju sporta na ovim prostorima.
Drugi svjetski rat donio je nove izazove u radu i ratne strahote, a “Pivari” je, osim toga, nedostajalo sirovina za proizvodnju, dijelova za mašine i radne snage. Čak i u takvim uslovima banjalučko pivo je ipak stizalo do svojih potrošača, a po završetku rata nova socijalistička vlast 1946. konfiskuje “Pivaru” i ona postaje dio Kombinata prehrambene industrije Delibašino selo.
Gazdinstvo
Dolaskom u oronulu tursku kasabu redovnici samostana Marija Zvijezda, za nešto više od dvije decenije stvorili su bogato gazdinstvo u kome su osim zemljoradnje, uzgoja stoke, povrtarstva i vinogradarstva pokrenuli veliki zanatsko-industrijski kompleks. Ipak, najpoznatiji su postali po proizvodnji sira “trapista” i čuvenog “trapističkog piva”.
Prva pivnica
Kako je davno zabilježio jedan stari Banjalučanin, prvu pivnicu u gradu držao je “neki Švabo”, a lokal se nalazio u Gospodskoj ulici. Zbog te pivnice ulica je jedno vrijeme nazivana Pivarom ili Pivarskom ulicom. Nekoliko decenija kasnije na istoj strani ulice sagrađena je velika ugaona spratnica sa kupolom na vrhu. Zgradu je podigao bogati trgovac Đorđe Stričević, a u njoj se točilo i banjalučko pivo.
Godinama je u toj zgradi bio i restoran “Banjalučke pivare”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
