Tri i po atentata na kralja: Kako je Obrenović završio u fekalijama?

 Stoga, nerijetko se prećutkuje da je za vrijeme njegove vladavine Srbija konačno stekla nezavisnost, redovnu vojsku, željeznicu, pozorište i sijaset drugih novotarija, do tada neviđenih na području južno od Save i Dunava.

Nisu ga štedjeli poslije smrti, a još manje za života. I prije i poslije abdikacije sa srpskog trona (1883. godine) pokušavali su da ga prečicom pošalju u istoriju, a neki od atentata se mogu smatrati i najbizarnijim u povijesnici ataka na krunisane i nekrunisane glave.

Prvi atentat dogodio se u junu 1871. godine, prije nego što je i zasjeo na prijesto. Vozeći se kočijom ka Narodnom pozorištu, nadomak Terazijske česme eksplodirala je ukopana u u kaldrmu .Srećom po njega, bila je male razorne moći, pa niko nije bio povređen, ali niko ni okrivljen. U čaršiji se šuškalo da mu je time “poruku” poslao jedan od namjesnika, Milivoje Petrović Blaznavec, želeći da budućeg kneza, koji se bližio punoljetsvu, opomene da je još rano da se odrekne usluga namjesništva.

Znatno ozbiljnije je bilo desetak godina kasnije, samo nekoliko mjeseci nakon što je proglašen za kralja. Na povratku iz Beča, 11. oktobra 1882. godine, svratio je najprije u Sabornu crkvu u Beogradu. Vidjevši ga u porti, na njega je pucala Ilka Marković, udovica pukovnika Jevrema Markovića, koji je po kraljevom nalogu streljan četiri godine ranije zbog učešća u Topolskoj buni. Iako je bila udaljena svega desetak koraka, promašila je i razoružana je prije nego što je stigla da ispali drugi metak. Iako je u javnosti Ilkin atentat predstavljen kao očajnički čin neutešne žene, činjenica je da su s njenim namjerama bili upoznati radikali, kraljevi najveći protivnici.

Atentat na Milana Obrenoića pokušan je i nakon njegove abdikacije, na Ivanjdan 1899. godine. Na njega je u knez Mihailovoj ulici, dok se vozio kočijama pucao bivši vatrogasac Đuro Knežević. I ovoga puta kralj nije ni okrznut, ali je njegov ađutant lakše ranjen u ruku.

Ivanjdanski atentat iskorišćen je za obračun sa radikalima. Napadač je osuđen na smrt streljanjem, a mnogi radikalski prvaci na višegodišnju robiju.

Naposlijetku, pokazalo se da je najgore prošlo, u incidentu oko kojeg se mnogi i danas spore, da li je riječ o pravom atentatu ili je ipak, riječ o (ne)srećnim okolnostima. Naime, prilikom zvanične posjete Smederevu, 6. oktobra 1871. godine, kralj je u jednom trenutku obišao i poljski klozet.

Na njegovu žalost, daske su pod njegovom težinom popustile i on je upao u rupu s fekalijama. Od nedolične smrti spasao ga je pucanj iz raskvašenog pištolja, kojim je dozvao prisutne i koji su ga s mukom izvukli iz smrdljive jame. I dok su jedni tvrdili da je riječ o običnoj slučajnosti, drugi su dokazivali da su potporne grede bile prerezane, a daščani pod premazan vodenim rastvorom azotne kiseline koji je sve vrijeme nagrizao daske.

Jedino je trebalo sačekati trenutak da mladog Obrenovića pritjera nužda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.