TURIZAM NA BANjALUČKI NAČIN (2): Turistički promet živnuo u vrijeme banovine
Banja Ćamilage Gušića je imala tri, a Ahme Šeranića dvije gostinske sobe. Ova prva je imala kolaru, a druga nije. Bile su otvorene preko cijelog dana i noći. Cijena jednog kupanja u sve tri banje iznosila je tri - pet dinara.
Vojnička banja u Gornjem šeheru bila je vlasništvo vojnog erara i dostupna samo vojnim licima. Imala je dvije sobe, a radila je od osam do devet ujutro. Cijena kupanja bila je ujednačena sa cijenom u privatnim banjama.
Primitivno uređene gornjošeherske banje nije bilo odveć privlačno stranim turistima. Oktobra 1933. godine jedna firma je otkupila veći kompleks zemljišta, planiravši da podigne najmodernije kupatilo i hotel. Nakon što je o ljekovitosti banjskih izvora pribavljeno mišljenje zagrebačkog univerzitetskog profesora dr Poljaka, za navedene radove isplanirana je suma od čak pet miliona dinara.
Ovo veoma loše stanje u turizmu nastavilo se do polovine septembra 1933, kada je dovršen hotel "Palas", koji je u centru grada otvorila Vakufska opština. Nakon provedene licitacije, u kojoj su učestvovali i stranci, hotel je dat pod zakup iskusnom ugostitelju Branku Biliću, koji je istovremeno bio i zakupac "Bosne". Gosti su na raspolaganju imali kafanu, pivnicu, restoran, dvije zasebne sale, bioskopsku dvoranu sa preko 400 luksuzno mebliranih pokretnih sjedišta, 60 spavaćih soba, lift, javna kupatila, terasu za sunčanje i garažu. Arhitekta Dionis Sunko je u objekat unio sve tekovine moderne tehnike. Na izgradnju je utrošeno 15 miliona dinara.
Slabo je poznata činjenica da je "Palas" zimi, kad nema turista, postajao činovnički raj. Po vrlo povoljnim cijenama činovnici su iznajmljivali sobe u kojima su imali toplu i hladnu vodu, par dugmadi za poslugu, "dobar hotelski kost"... Kad dođu topliji dani, svi su oni tražili smještaj kod strogih gazdarica.
Nekako u to vrijeme dovršavao se i hotel "Central", preko puta današnje glavne pošte, koji je vodio Novosađanin Vojin Jovičin. Gradilo se na sve strane. Dovršeni su Banski dvor, Direkcija Šumske uprave (današnja Ekonomska škola) i Higijenski zavod, a Sokolski dom je već bio pod krovom. Prema mišljenju stručnjaka, Banjaluka je, nakon osnivanja banovine, po svom napretku držala treće mjesto u državi, odmah iza Zagreba i Ljubljane.
Ubrzo je znatno živnuo turistički promet. Prema jednom izvještaju, u prvih šest mjeseci 1934. Banjaluku je posjetilo 3.175 Jugoslovena i 236 stranaca (Austrijanaca 90, Nijemaca 27, Italijana 26, Engleza 13, Francuza 12, Čehoslovaka 12, Mađara 10, Norvežana 10, Belgijanaca osam, Poljaka četiri, Holanđana tri, Šveđana dva, Rumuna dva i sedam sa ostalih kontinenata).
Iste 1934. godine, nakon što je više mjeseci bio zatvoren "iz tehničkih razloga", aktiviran je rad Turističkog biroa Društva za promet stranaca u Vrbaskoj banovini.
No turistička ponuda nije obogaćivana. Praktično najveću pažnju inostranih turista plijenio je pokriveni bezistan, jedan od posljednjih u našim krajevima. U dućanima svih mogućih esnafa, pod jednim, djelimično staklenim krovom, žagor nije prestajao do kasne noći. Novembra 1934. grupa francuskih turista nije krila oduševljenje kada je vidjela ostatke istočnjačkog načina života.
Zabilježeno je da stranci imaju svoje specijalne odlike: Englezi se interesuju za starine, Francuzi za kolorit, Danci se dive bosanskim planinama, Nijemci se služe fotografskim aparatima...
Upravo zbog fotoaparata, ljekar Georg Filip iz Berlina je 1929. doživio neprijatnost. Dok je podešavao blendu i ekspoziciju, namjeravajući da snimi Kastel, videći u njemu špijuna, prišao mu je stražar i "u ime zakona" ga sproveo u tvrđavu. Georg je morao da par sati sačeka dok nije pronađen oficir sa znanjem njemačkog jezika, koji je ubrzo izgladio nesporazum.
Ni 1939. se nije bitnije promijenilo stanje turističke posjete. Domaćih turista bilo je u mnogo manjem broju. Maja iste godine Banjaluku je posjetilo svega 506 domaćih i 1.108 stranih turista, a u junu je ta razlika i povećana. Domaćih je bilo svega 683, a stranih turista 1.946. Za prvih deset dana jula mjeseca Banjaluku su posjetila 392 domaća i 1.378 stranih gostiju.
Među strancima su najbrojniji bili Nijemci, a za njima Englezi, Danci i Francuzi. Na njih otpada čak 80 odsto od cjelokupnog broja posjetilaca.
Gradsko vijeće je na sjednici 31. jula 1937. usvojilo Pravilnik o organizaciji i radu stalnog turističkog odbora i odobrilo kredit za dovršenje turističke kuće na Šehitlucima.
No većina stranih turista i dalje je dolazila u namjeri da prokrstari Bosnom i Hercegovinom, a zatim da se spuste na Jadran. Drugi su išli obrnutim pravcem. (Kraj)
Autor: Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
