Rihard Štraus posljednji veliki zapadni romantičar

Danko Kuzmanović
Rihard Štraus posljednji veliki zapadni romantičar

Banjaluka - Samosvjesni genije, kompozitor, dirigent i majstor samopromocije Rihard Štraus rođen je na današnji dan prije 155 godina. Blistavi um je imao i nekoliko sjenki na biografiji, od kojih je najveća njegov ambivalentan stav prema nacističkoj diktaturi.

Pored svih kontradikcija u njegovom ponašanju, Štraus je cijelog života bio uvjeren da je on posljednji veliki kompozitor zapadne muzičke tradicije. Jedno je sigurno - bio je posljednji veliki njemački romantičar.

Gotovo da ne postoji neko kome se muzika na početku filma “Odiseja u svemiru 2001” Stenlija Kjubrika nije trajno urezala u pamćenje. Rihard Štraus je napisao te zvuke “Svitanja” za svoje djelo “Tako je govorio Zaratustra”, inspirisano Ničeovom knjigom. “Svitanje” se smatra jednim od najblistavijih početaka u istoriji muzike i svakako je jedno od najpoznatijih. Mnogi smatraju da je kompozitor u svojoj muzici sa puno zamaha i energije povezao “čulno dejstvo” i “orkestarsku briljantnost”, te da je stvarao muziku koja je nagovještavala novu eru muzike i koja je u pogledu orkestarskih tehnika i tehnologije zvuka nadmašila sve, čak i Vagnera, što je do tada bilo nezamislivo.

Rihardu Štrausu je otac odmalena omogućio da se muzički obrazuje. Od pete godine održavani su mu časovi klavira, a od sedme i časovi violine. Njegova dva koncerta za hornu nezaobilazna su u svakom repertoaru za ovaj instrument. Njegov otac je takođe sarađivao sa Rihardom Vagnerom, ali nije mogao da prikrije netrpeljivost prema ovom velikom kompozitoru.

Njegovo školovanje bilo je pod strogim očevim nadzorom i uglavnom ograničeno na djela klasičnih kompozitora - Hajdna, Mocarta i Betovena. Tek u šesnaestoj godini je Rihard uspio da se, uprkos očevom negodovanju, dočepa partiture Vagnerovog “Tristana”, koji mu je istinski otvorio uši za snagu muzike. Zanimljivo je, dakle, da je Štraus tako brzo uspio da se otrese od oca naslijeđene mržnje prema Vagneru.

Štraus je čvrsto vjerovao da, poslije Vagnera, nije više moguće praviti muziku na stari, uobičajeni način. “Od sada”, pisao je, “neće više biti besciljnog pravljenja fraza i više neće biti simfonija”. Održavao je koncerte po mnogim evropskim muzičkim prestonicama, a i u SAD. Vrhunci njegove dirigentske umjetnosti vezuju se za Minhensku operu, berlinsku Dvorsku operu i Bečku državnu operu.

Štraus je imao nepogrešiv osjećaj za ono što je moglo da pomogne njemu i njegovoj muzici, vodio je veoma moderan marketing. Dobar poznavalac Štrausovog lika i djela Danijel Ender, koji je objavio knjigu “Majstor insceniranja” ga naziva “prototipom pi-ar čovjeka”. “On se trudio da bude prisutan u javnosti. On je to postigao tako što je izgradio mrežu novinara s kojima je bio prijatelj i koji su o njemu stvarali sliku skromnog, pozitivnog karaktera. Oni su njegova djela unaprijed predstavljali publici, koja bi time bila zagolicana”, pisao je Ender.

Često se polemiše o njegovom stavu o Trećem rajhu. Neki smatraju da je u potpunosti bio uz Hitlera, dok se drugi ne slažu sa ovim stavom. Štraus jednostavno nije vidio razlog zbog kog bi morao da se opredijeli na čijoj će biti strani. Za njega su postojali samo talentovani ljudi i oni koji to nisu. Godine 1933. postao je predsjednik Komore za muziku Rajha. Ovo nije mnogo doprinijelo njegovom ugledu. Jedno od njegovih značajnijih djela u tom periodu bila je himna za Olimpijske igre u Berlinu koju je napisao 1936. godine.

Njegov jak ego je imao tragove oholosti, što mu je donijelo odbacivanje i prezir mnogih kompozitora i muzikologa 20. vijeka. On je uporno nastavljao muzičku tradiciju kasnog romantizma, decenijama nakon što je proglašena mrtvom. Njegove opere i instrumentalna djela, međutim, preživjeli su sva neprijateljstva. Oni su dirljivi i zavode čak i poslije jednog vijeka.

Najpoznatiji radovi

 

Njegov rad obuhvata dva velika perioda, jedan kada je bio posvećen simfonijskoj poemi “Don Žuan”, “Smrt i preobraženje”, “Magbet”, “Veseli doživljaji Tila Ojlenšpigla”, “Tako je govorio Zaratustra” korišćenoj u filmu “Odiseja u svemiru 2001”, “Don Kihot”, i drugi kada je bio posvećen operama “Guntram”, “Požar”, “Saloma”, “Elektra” i “Kavaljer s ružom”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana