Ko je zapravo vladao Rusijom i da li je ovo prava istina o Romanovima? VIDEO

Kada je u rano jutro 17. jula 1918. godine u Jekaterinburgu, u dom u kojem je živjela ruska carska porodica Romanov, nagrnula vojska po nalogu Vladimira Lenjina, stravičnom konačnom ishodu vjerovatno se niko nije nadao. I danas priča o tužnom kraju te porodice ledi krv u žilama mnogih, a sve zbog političkih odluka.

Vojnici su u podrum kuće otjerali cara Nikolaja II, njegovu suprugu, caricu Aleksandru i njihovo petoro djece - Olgu, Tatjanu, Mariju, Anastasiju i Alekseja - te ih potom hladnokrvno ubili. Time je zapravo naprasno ugašena dinastija Romanov, koja je u Rusiji postojala 300 godina. Od tog dana ne prestaju da se svako malo iznose nove teorije zavjere, ali prava istina o tom događaju sahranjena je sa sedmočlanom porodicom.

Cijela ta priča inspirisala je kreatora popularne serije "Momci sa Medisona" Metjua Vajnera, te je odlučio da snimi seriju o njoj pod nazivom "The Romanoffs".

Priča o progonjenoj porodici, nakon čijeg svrgnuća se pojavljuju brojne glasine o pogubljenjima njenih članova tokom Oktobarske revolucije, ispričana je u osam epizoda, zaokruženih priča izmišljenih likova i klanova koji vjeruju da su njihovi potomci. U nedavno objavljenom drugom dijelu isprepliću se glasovi tih brojnih likova koji vjeruju u svoje kraljevsko porijeklo, ali i glasovi ljudi koji moraju da žive s tim.

Ali, prisjetimo se istorije i događaja koji su dovela do ubistva porodice Romanov. Poznavaoci ovog perioda tvrde da je Rusiju tada potresao pad carstva, a s tim je i moć porodice poprilično opala. U februaru 1917. godine Rusi su bili izrazito revoltirani i nisu krili nezadovoljstvo monarhijom, a pogotovo zbog raskalašnog monarha.

Nemoćni u suočavanju s brojnim problemima, u to doba car Nikolaj II i carica Aleksandra sve su češće tražili pomoć i savjete samozvanog iscelitelja, a zapravo varalice Grigorija Raspućina, kojem Rusi odavno nisu vjerovali.

Raspućin je stekao poverenje cara time što se brinuo o njegovom jedinom sinu, bolešljivom Alekseju, koji je od prabake, britanske kraljice Viktorije, naslijedio hemofiliju.

Sukob između revolucionara i ruske vojske, koja je ipak na kraju stala na stranu naroda, dovela je do toga da je car abdicirao. Poznavaoci tog perioda kažu da nije tajna da je u to vrijeme zemljom upravljala carica Aleksandra, a njom zapravo Raspućin.

Svrgnućem cara, proglašena je republika, došla je privremena vlada i cijela porodica Romanov smještena je u kućni pritvor u Carskom selu, otmenom sklopu dvoraca i vila pored Sankt Peterburga, a jedino što se promjenilo u njihovim životima bilo je to da nisu smjeli da napuste kuću, ali osim toga ni u čemu drugom nisu oskudevali.

Dane su provodili u šetnjama parkom ili veslanju, dok bi sam car svako veče porodici čitao knjige. Nakon što su počela sve glasnija šuškanja kako boljševici žele da ubiju bivšeg cara Aleksandar Kerenski, glavni u Privremenoj vladi, odlučio je da cijelu porodicu pošalje u Tobolsk, grad u Sibiru koji je više od 1500 kilometara udaljen od Urala.

Porodica se 14. avgusta, u pratnji najodanijih sluga, strogo čuvanim vozom uputila na šestodnevno putovanje.

Kerenski je u međuvremenu ubijen, a Lenjin je naredio da se cijela porodica preseli u Jekaterinburg, gdje su mijesni boljševici unajmili kuću i nazvali je "Kuća posebne njamene". Tamo je cijela porodica bila najviše psihički zlostavljana, ali nisu mogli ništa da učine da se obrane.

Aleksejeva bolest tada je već poprilično uzela maha, pa ga je otac često nosio na rukama kako bi ga potom u invalidskim kolicima provozao vrtom.

Iako nikada nije pronađen nikakav pisani dokaz o tome, ubistvo Romanovih naredio je Lenjin, sve oko organizacije i izvršenja planirano je u strogoj tajnosti, a neki detalji i danas su obavijeni velom misterije. Zašto je ubistvo Romanovih izvršeno u tajnosti? Pa vjerovatno zato što ubijanje petoro nevine djece narod ne bi odobrio, niti bi to išlo u prilog samom Lenjinu, koji je moć stekao upravo nakon Oktobarske revolucije.

Neki detalji s vremenom su isplivali, pa se tako tvrdi da su izvršitelji ubistva prije tog stravičnog čina u sebe unijeli poveće količine alkohola jer nisu jednostavno mogli da se prisile da ubiju nevinu djecu. Svaki od vojnika trebao je da ubije po jednog od člana Romanovih, a prije negoli što ih je sustigla smrt, Nikolaja, Aleksandru i bolesnog Alekseja stavili su u podrumu na stolice, dok su četiri ćerke, ljekar i troje sluga ostali da stoje uz njih. Vođa streljačkog voda Jakub Jurovski pročitao im je smrtnu presudu, koju su napisali i potpisali mijesni boljševici, a odmah potom pucao je caru Nikolaju II u glavu.

To je bio i znak da ostali vojnici zapucaju u unapred dogovorene mete. Budući da nisu bili precizni u pucanju, a i članovi Romanovih ispod odijeće su ušili drago kamenje koje je zaustavilo metke, svoj naum morali su da dovrše i bajonetima, a tijela su potom prebacili u kamion, koji je čekao ispred kuće, te su odvezena u napušteni rudnik.

Romanovi su sahranjeni u neobilježenim grobovima, jer je u službenom dopisu stajalo da su stradali u evakuaciji.

Pojedini teoretičari navode da su nakon stravičnog pokolja dvije ćerke preživjele, a sve to inspirisalo je neke da nastane legenda o tome kako je preživjela najmlađa od njih, Anastazija. Tokom cijelog prošlog vijeka nagađalo se o identitetu, kao i o lokaciji sahranjenih tijela, a nova vlada otkrila je tek da je preminuo car, odbijajući da potvrdi status supruge i djece.

Za njih sedmoro nije bilo šanse, ali zato su od njihove sudbine uspjeli da pobjegnu careva majka Marija Feodorovna i sestra Ksenija sa suprugom Aleksandrom jer ih je ratnim brodovima s njihog imanja na Krimu evakuisao kralj Džordž V.

Prava istina o sudbini Romanovih saznala se tek 1991. godine, raspadom SSSR-a, kada je ekshumirano devet tijela u sklopu istrage koju je pokrenuo tadašnji predsjednik Boris Jeljcin. Uz pomoć savremene DNA tehnike i naslijednika Romanovih naučnici su uspjeli da potvrde da ta tijela zaista pripadaju caru Nikolaju II i njegovoj porodici. Osam godina kasnije napokon su sahranjeni na mjestu na kojem i zaslužuju da počivaju - u Sankt Peterburgu.

Po tome se može zaključiti da je cijela današnja postava britanske kraljevske porodice rodbinski povezana s Romanovima te i oni donekle spadaju među njihove nasljednike, počevši od kraljice Elizabete II, pa sve do prinčeva Vilijama i Harija i njihovih potomaka.

Nasljedici

Nasljednici Romanovih i dalje su živi, a mnogi se iznenade kada čuju da među njih spadaju i princ Filip, vojvoda od Vestminstera Hju Grosvenor, grčki kralj Konstantin II... Ali ono što je vjerovatno najzanimljivije jeste veza cara Nikolaja II s britanskom kraljevskom porodicom, jer je on bio prvi rođak kralja Džordža V, po danskoj kraljevskoj porodici, ali i u petom koljenu, budući da su oboje potomci britanskog kralja Džordža II.

Osim toga, njegova supruga, carica Aleksandra, bila je unuka britanske kraljice Viktorije, jer je njena majka bila kraljičina ćerka Alis, koja se udala za vojvodu od Hesena te je živjela u Njemačkoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.