Istina o otadžbini

Cilj lista bilo je širenje "istine o otečestvu i prosvešćenije roda našega". List je imao pretplatnike u Pešti, Budimu, Sent Andreji, Novom Sadu, Osijeku, Trstu i Veneciji, širom Podunavlja, a prodavan je i u Vlaškoj i Rusiji. Kad je pao u dugove, Novaković je prodao štampariju, pa je izlaženje lista obustavljeno.

Po sadržini i izgledu "Vjedomosti" se nisu mnogo razlikovale od prethodnih novina, iako su pet mjeseci štampane paralelno sa "Serbskija novini", koje su izdavali grčki štampari braća Markides Puljo (mart 1791 - decembar 1792). Izlazile su dva puta nedjeljno.

Gledano sa profesionalne strane "Vjedomosti" su preglednije i sadržajnije, zanimljivije zbog bogatstva priloga preuzimanih iz bečkih i drugih stranih novina, kao i vijesti o životu viđenijih Srba, posebno oficira i vojnika. Najveći napredak "Vjedomosti" su postigle u pogledu jezika i pisma. Pisane su razumljivim srpskim jezikom i štampane građanskom azbukom (dok su se "Serbskija novini" služile crkvenom azbukom).

"Slaveno-serbskija vjedomosti" donosile su nešto više vijesti o životu Srba. To su najčešće informacije o srpskim vojnim jedinicama, koje su u sastavu austrijske vojske ratovale protiv Napoleona, kao i vijesti o odlikovanjima graničarskih oficira i vojnika. "Vjedomosti" su objavljivale i razne druge vijesti iz srpskih mjesta u "Vojvodini", a mogle su se naći i vijesti iz Beograda i beogradskog pašaluka, koje su stizale preko Zemuna. Pored prevedenih vijesti, Novaković je u svom listu ponekad objavljivao i dopise čitalaca. Međutim, i pored njegovog nastojanja da list učini što više srpskim, "Vjedomosti" nisu bile zanimljiv list, "jer cenzura nije dopustila da se piše o stvarima koje su se Srba neposredno ticale i onako kako su Srbi mislili".

I "Serbskija novini" i "Vjedomosti" prestali su da izlaze iz istog razloga - zbog nedovoljnog broja pretplatnika. Sa nedovoljnim prihodima nisu se mogli pokriti ni štamparski troškovi (listovi su u to vrijeme prodavani samo putem pretplate). Srbi tada još nisu imali dovoljno čitalaca za jedan informativni list. U stvari, glavna nezgoda je bila, prema pisanju Jovana Skerlića, što je list imao da računa sa jednom malobrojnom publikom, raznog obrazovanja i raznih duhovnih potreba: "u isto vreme sa obrazovanim i školovanim ljudima koji su znali strane jezike i čitali bolje listove, i sa neukim popovima i polupismenim majstorima, ljudima koji su čitali psaltire, katavasije i kalendare."

Izlasku prvog broja "Slaveno-serbskija vjedomosti" prethodio je izlazak prvog srpskog časopisa i prvih srpskih novina, a poslije njih je štampan prvi srpski dnevnik.

Istorija srpske periodične štampe počela je časopisom, koji je štampan 1768. godine u Veneciji, u štampariji Grka Dimitrija Teodosija, pod nazivom "Slaveno-serbskij magazin". Pokretač i urednik časopisa bio je jedan od najaktivnijih srpskih pisaca i prosvetitelja, slikar, bakrorezac, istoričar, kaligraf i izdavač, Zaharije Stefanović Orfelin. Izašao je samo jedan broj ovog časopisa, najverovatnije zbog malog broja čitalaca.

Prve srpske novine na srpskom jeziku izlazile su u Beču od 14. marta 1791. do 30. decembra 1792. godine, dva puta nedjeljno. Prvobitno su nosile naziv "Serbskija povsednevnija novini", a kasnije samo "Serbskija novini". Izdavači su bili braća Publije i Georgije Markides Puljo.

Poslije prestanka izlaženja "Slaveno-serbskija vjedomosti", Srbi nisu imali svoju štampariju, niti svoj list skoro dvije decenije. Velika zasluga da Srbi ponovo dobiju štampu pripada Slovencu Jerneju Kopitaru, koji je 1810. postao cenzor slovenskih i novogoričkih knjiga. On je, zatim, pomogao Srbima Dimitriju Davidoviću i Dimitriju Frušiću da pokrenu list na srpskom jeziku. Novine su počele da izlaze 1. avgusta 1813. pod nazivom "Novine serbske iz carstvujuščega grada Viene". Izlazile su pune tri godine kao dnevni list, a od 1816. izlazile su dva puta nedjeljno. Tada počinje tiraž da se smanjuje, tako da su "Novine serbske" životarile još neko vrijeme, a konačno su se ugasile u februaru 1822. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.