Gotovo 20 godina trebalo mu je da pročita majčino pismo iz Aušvica
Frenk Grunval (87) je preživeo Holokaust dok su njegovi roditelji Vilma i Kurt i brat Džon završili u Aušvicu, decembra 1943. godine.
Frenk je imao samo 12 godina kada su nacisti uhapsili njegovog brata Džona (16). Njihova majka je znala da ga vode u gasnu komoru i nije željela da dozvoli da ga odvedu samog, pa je odlučila da pođe s njim.
Samo nekoliko trenutaka pred smrt napisala je pismo svojoj porodici i dala ga čuvaru u nadi da će ga on proslediti na pravu adresu. Na sreću, on je to i učinio.
Mnogo godina nakon smrti roditelja Frenk je odlučio da pročita majčino pismo, koje je poklonio Muzeju Holokausta u SAD.
"Moja majka je uvijek dobro procjenjivala ljude. U tome je uspjela i kada je odabrala čuvara u logoru koji nam je kasnije proslijedio pismo", rekao je Frenk, prenosi britanski "Metro".
Nekoliko mjeseci kasnije, nastavio je Frenk, Aušvic je oslobođen i ja sam se ponovo našao sa svojim ocem.
"Rekao mi je da ima pismo od moje majke, koje je napisala malo prije nego što je ubijena. Kako mi je tada rekao, bilo je to oproštajno pismo u kojem mi je majka poželjela da ostatak života provedem najbolje što mogu. Tada sam imao samo 12 godina i nisam mogao da ga pročitam. Boljela me je sama pomisao na to", objasnio je Frenk.
Njegov otac je preminuo 1967. godine, kada je Frenk odlučio da pročita pismo na kojem je stajao datum - 11. jul 1944. godina. U prvom dijelu pisma obraćala se Frenkovom ocu Kurtu.
"Tebi, mom jedinom, u izolaciji smo, čekamo tamu. Razmišljali smo o tome da se krijemo, ali smo odlučili da to ne učinimo, budući da je sve beznadežno. Kamioni su već stigli i samo čekamo neizbježno. Potpuno sam mirna. Uradili smo šta smo mogli. Ostajte zdravi, a zapamtite moje riječi, vrijeme će izliječiti sve. Vodi računa o mom malom zlatnom dječaku, i nemoj previše da ga razmaziš", napisala je Vilma.
U pismu im je obojici poželjela da prožive divne živote.
"Do vječnosti, Vilma", potpisano je pismo.
Frenk je pismo predao muzeju u kojem su mu rekli da je to jedino svjedočanstvo o mentalnom zdravlju zatvorenika iz tog perioda.
"Sjećam se da sam pričao supruzi da se bojim da će moja majka biti zaboravljena. Međutim, sada kada se pismo našlo na izložbi u muzeju, znam da neće", zaključio je Frenk.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
