KOLUMNA: Istorija i prioriteti ruske diplomatije

Petar Ivancov
KOLUMNA: Istorija i prioriteti ruske diplomatije

Dana 31. oktobra 2002. godine ukazom predsjednika Ruske Federacije utemeljen je novi profesionalni praznik - Dan diplomata, koji se obilježava 10. februara. Upravo na ovaj dan iz 1549. godine datira najranije spominjanje “Posoljskog prikaza” - prve spoljnopolitičke institucije Rusije. Međutim, Ministarstvo inostranih poslova obilježava svoje postojanje od 1802. godine, kada je imperator Aleksandar Prvi formirao novu ustanovu - Ministarstvo inostranih poslova.

Ovaj praznik, koji je ustanovljen nedavno, prije sedamnaest godina, postao je neka vrsta priznanja zasluga ruske diplomatije u odbrani i jačanju međunarodnog mira i stabilnosti, zaštiti spoljnopolitičkih interesa Rusije.

Naša diplomatija je “otvarala prozor u Evropu”, ne samo u vrijeme kneza Olega Veštog, kada je on sklopio mirovni sporazum sa Vizantincima, nego i 1922. i 1923. godine na konferencijama u Ženevi i Lozani, uprkos odsustvu želje kod domaćina da oslušnu mladu sovjetsku republiku, koja je proglasila aktuelne principe miroljubive koegzistencije i uzajamno korisne saradnje između država sa različitim društvenim sistemima, vladavinu diplomatskih metoda, kao i “moralnog autoriteta” nad nasilnim metodima.

Samožrtvovanje, odanost, ljubav prema otadžbini - to su vječne osobine ruskog diplomate. Podsjećam na smrt u Teheranu velikog pjesnika i diplomate Aleksandra Gribojedova, autora Turkmenčajskog mirovnog sporazuma sa Persijom, kao i smrt i ruskog imperatorskog konzula u makedonskom gradu Bitolju Aleksandra Rostovskog, smrt ambasadora Nikolaja Gartviga u Beogradu i diplomatskog kurira Teodora Netoa. Dugi spisak saradnika ruske i sovjetske diplomatske službe koji su poginuli u mirno doba tokom izvršavanja svog službenog zadatka je nastavljen i među našim kolegama, savremenicima, koji su pali od ruke terorista u Abhaziji, Iraku, Avganistanu i Turskoj.

 

Sa ili protiv Zapada

 

Jedan od najznačajnijih rezultata Drugog svjetskog rata je formiranje Organizacije ujedinjenih nacija. Univerzalna pravila i mehanizmi koje su uspostavili delegati država-osnivača UN danas omogućavaju efikasno reagovanje na prijetnje i izazove za narode planete.

Napori diplomata dviju “naddržava” - Sovjetskog Saveza i SAD su pomogli da odbiju prijetnju nuklearnog rata do kojeg bi mogao dovesti hladni rat. Odmah nakon završetka Kubanske krize, 1963. godine, predstavnici Sovjetskog saveza, SAD i Velike Britanije potpisali su moskovski sporazum o zabrani nuklearnih proba u atmosferi, kosmičkom prostoru i pod vodom, koji je postao prvi značajni ugovor u sferi ograničenja nuklearnog naoružanja.

Nažalost, nisu svi mogli da se odreknu ideoloških standarda i šablona blokovskog mišljenja. Svijet je postao nestabilniji i eksplozivniji. Mnogi stari konflikti nisu riješeni. Neki su zakopani duboko, ali nastavljaju da tinjaju. Jednosmjerne vojne akcije su dovele do pokretanja regionalnih zona napetosti. Podigao je glavu terorizam, koji se danas smatra glavnom prijetnjom po međunarodnu stabilnost i bezbjednost.

U ovakvim okolnostima je očigledno da pokušaji uspostavljanja međunarodnih odnosa polaze od principa “ko je jači, taj je u pravu”, a oni nose otvoreno destabilizujući karakter. Prije svega, to se odnosi na kurs koji u zadnje vrijeme sprovode naše zapadne kolege radi očuvanja po svaku cijenu dominacije u svjetskim poslovima, na zauzimanje geopolitičkog prostora u Evropi. Tražili su od zemalja Zajednice Nezavisnih Država i balkanskih država - naših najbližih komšija koji su kroz vijekove povezani sa nama u ekonomskom, humanitarnom, istorijskom, kulturnom, pa čak i porodičnom smislu, da naprave izbor - “ili sa Zapadom ili protiv Zapada”. Ova logika igre sa nultim rezultatom, koju bi navodno svi željeli da ostave u prošlosti, i dalje dominira.

Vraćajući se na današnji dan, htio bih istaći da se Rusija čvrsto i kontinuirano zalaže za to da međunarodno pravo treba da i dalje bude temelj svjetske politike. Temelj savremenog svjetskog poretka moraju da ostanu zajedničko priznati pravni principi i norme. To je važno da bi svi shvatili stvarne razmjere rizika. Sada je pravo vrijeme da se oslobode navike izolovanog razmatranja svakog problema. Potrebna je sveobuhvatna procjena situacije.

 

Obnova povjerenja u BiH

 

Stav Rusije je usmjeren prema zaštiti koncepcije zajedničkog traženja rješenja. Mi smo za uklanjanje rastućih političkih, ekonomskih i vojnih rizika. Prioritetan zadatak je formiranje takvog svjetskog poretka koji bi garantovao stabilnost i bezbjednost na svim nivoima. Ovo je posebno aktuelno i danas kada postoje pokušaji za rušenje postojeće strukture međunarodnih sporazuma u sferi razoružavanja. Baš takav pristup se nalazi u temelju našeg stava kada je u pitanju Sporazum o raketama srednje i male daljine.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, Rusija je privržena poboljšanju i produbljivanju čitavog spektra bilateralnih odnosa, kako političkih, tako i kulturnih, humanitarnih i obrazovnih.

Iskustvo postkriznog regulisanja nedvosmisleno potvrđuje da stabilizacija može biti efikasna samo pod uslovom da sve angažovane strane imaju težnju prema konstruktivnom radu, definisanju i realizaciji zajedničkih interesa. Filozofija partnerstva koja je utemeljena u Mirovnom sporazumu za BiH kao jedini put za savlađivanje međunacionalnih i međuvjerskih neslaganja i konsolidaciju društva jeste ključni uslov za obnavljanje povjerenja među narodima koji žive u BiH.

Na kraju, htio bih još jednom potcrtati da tražeći razumijevanje svog stava Rusija teži dijalogu. Naša zemlja ne nameće svoje vrijednosti, niti drži poučavajuća predavanja, ona ne vrši pritisak na suverene države niti “istiskuje” iz njih neophodne političke odluke u svoju korist nego gradi poštenu razmjenu mišljenja na uzajamno korisnom temelju.

Petar Ivancov, ambasador Rusije u BiH

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana