Oživjele stare uspomene u Rovinju
ROVINj - Kasnih pedesetih godina prošlog vijeka, odbijen prethodno od Zagrepčana opaskom "Ne trebaju nama italijanske štale", Rovinj se, na pragu propadanja, obratio Beogradu ponudom jeftinog otkupa tih ubogih kamenih kuća, prenosi Beta.
Beograđani su bili mudriji od Zagrepčana. I počelo je to "osvajanje" Rovinja koje će se u potonjim decenijama pretvoriti u obostranu ljubav Rovinjana i Beograđana.
Mihiz, Antonije Isaković, Janez Vrhovec, Mića Popović i mnogi drugi pisci, slikari, glumci i ostali, u svojim cjelodnevnim kartaroško-kozerskim pozicijama na ostrvu Katarina i restoranu Batana na glavnom gradskom trgu, bili su neprikosnoveni zaštitni znaci te ljubavi.
Ratovi devedesetih prekinuli su idilu. U beogradske stanove u nekadašnjim italijanskim štalama na silu su se uselile, što izbjeglice, što probisvjeti željni besplatnog stanovanja. Naišlo je neko drugo, hladno vrijeme, sve do 2003. kada Hrvatska ukida vize za građane Srbije, a Beograđani počinju da se vraćaju u Rovinj.
Pod sjenkom Sv. Eufemije, u strmoglavim kamenim ulicama što se nepredvidivo spuštaju od uzvišene crkve prema moru, sve se češće čuje beogradski akcenat i karakteristično "bre". Još je to u dubokoj pozadini bučnog italijansko-njemačko-ruskog dovikivanja. Ali tu je, čuje se.
Današnji, posttranzicijski Rovinj, sasvim u sjenci svog neprikosnovenog vlasnika, Tvornice duvana "Rovinj", jedan je od hrvatskih lidera u desetak milijardi evra vrijednoj godišnjoj turističkoj žetvi.
Širenje
Monopol na unutrašnjem tržištu cigareta omogućio je širenje na turističku sferu, tako da firma "Maistra", koja je turistički ogranak Adris-grupe koju čini još TDR, izgleda danas kao najperspektivniji segment cijele ove priče.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
