Osjećate se loše u društvu i ne vjerujete ljudima? Poremećaj koji može da preraste u ozbiljnu bolest

Mogu, na primjer, biti sumnjičavi i paranoidni pa im se svijet i ljudi mogu činiti prijeteći, mogu vidne i slušne nadražaje doživjeti nerealno. To može da znači da će sijenku na zidu protumačiti kao ljudsku figuru, nedefinisani zvuk kao ljudski glas, a uobičajeno ljudsko ponašanje kao zlonamjerno. Osim toga, osobe s ovim poremećajem mogu da vjeruju da imaju nadljudske sposobnosti, na primjer da su vidoviti.
Neobično oblačenje
I njihova će se pojava činiti drugačijom i netipičnom. Mogu se oblačiti neuobičajeno i upadljivo ili se ponašati ili govoriti na većini neprirodan način. Jedan od simptoma ovog poremećaja je da osobe često ne mogu da dožive i pokažu emocije pa se čine hladni i distancirani.

Pritom se u odnosima s drugim ljudima osjećaju nelagodno, ukočeno, a ako im pritom ne vjeruju, što je vrlo često, njihovo funkcionisanje u društvu može biti izuzetno otežano i za njih vrlo zahtjevno.

Nedostaju im mnoge socijalne vještine koje drugi podrazumijevaju pa ih stoga drugi ljudi često i odbacuju.

Često se boje intimnosti i povlače iz odnosa, pa stoga imaju jako malo bliskih ljudi i prijatelja. Upravo zato se osoba može izolovati te stoga patiti od depresije ili anksioznosti. Iako ovaj poremećaj ličnosti ima dodirnih tačaka sa šizofrenijom - mentalnom bolešću u kojoj osoba gubi dodir sa stvarnošću, ima uvjerenja koja nemaju podlogu u stvarnosti i ne mogu se promijeniti te vidi ili čuje ono što drugi ne vide i ne čuju - šizotipni poremećaj ličnosti ipak ima manje izražene simptome. Ipak, kod nekih osoba on može da se razvije u šizofreniju.

Bez uvida

Iako teško funkcionišu, osobe koje pate od šizotipnog poremećaja ličnosti ne smatraju, tj. nemaju uvid, da imaju problem i da bi nešto trebalo da mijenjaju, kao uostalom i osobe koje imaju i bilo koji drugi tip poremećaja ličnosti. Ako, međutim, imaju uvid u svoje stanje i potraže pomoć to će prvenstveno biti zbog depresije i anksioznosti.

Simptomi u ovom poremećaju mogu biti blagi ili vrlo izraženi, a istraživanja pokazuju da kod ovog poremećaja najbolje deluje kognitivno-bihevioralna terapija te suportivna terapija koja omogućava osobi da sagleda kako drugi doživljavaju njeno ponašanje i razmišljanje te da osvijesti kako većina drugih ljudi doživljava stvarnost.

Osim toga, pomaže joj da razvije socijalne vještine potrebne pa bi se povezala s drugim ljudima te kako bi se neugodni simptomi ovog poremećaj držali pod kontrolom.

Porodica može pomoći oboljelom tako da se uključi u porodičnu terapiju jer svaka intervencija bolje funkcioniše ako su bliske osobe podržavajuće i ako razumiju poremećaj te ograničenja i izazove koje donosi, prenosi B92.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.