Kako su napravili vakcinu protiv korone, a nisu protiv raka i side?

G.S.
Kako su napravili vakcinu protiv korone, a nisu protiv raka i side?

Putem društvenih mreža širi se poruka u kojoj se pita kako se može stvoriti vakcina protiv virusa korona, a ne može protiv raka i side. Dilema može biti zanimljiva za ljude koji nemaju nikakvog znanja ili ga ne žele steći.

Problematično je to što je tu objavu podijelilo 1.000 ljudi koji potiču teoriju zavjere.

Ali da bi se nedoumice riješile, nauka je objasnila zašto je to nemoguće.

Zašto nema vakcine protiv side?

Šta je za početak HIV? To je virus koji razara imuni sistem organizma koji zarazi i onemogućava mu da se bori protiv infekcija i bolesti.

U publikaciji "Živeti sa HIV-om", objavljenoj na sajtu Batuta, objašnjeno je da taj virus direktno napada ćelije organizma, i to prvenstveno T (CD4) ćelije koje su odgovorne za odbranu od različitih bolesti ili stanja.

HIV se prenosi putem krvi, s majke na dijete dojenjem ili nezaštićenim seksualnim odnosom s HIV pozitivnom osobom.

Kada je HIV identifikovan 1984. godine, Ministarstvo zdravlja i socijalnih usluga SAD-a iskazalo je nadu da će u roku od dvije godine biti stvorena vakcina protiv njega. Vakcine, međutim,  još uvijek nema. Zašto je to tako?

Kako piše portal "Healthline", takvu vakcinu nije lako napraviti jer je HIV drugačiji od ostalih tipova virusa. Samim tim je i pristup razvijanju vakcine drugačiji.

Najprije, HIV je infekcija do onog trenutka kad dođe do trećeg stupnja, odnosno do AIDS-a. Vakcina u slučaju mnogih infekcija samo kupuje vrijeme tijelu da se riješi infekcije prije nego što se bolest pojavi. 

Ali, prije nego što HIV pređe u AIDS može proći mnogo vremena. Za to vrijeme, virus se nalazi u DNK zaražene osobe, a tijelo ne može da pronađe i uništi sve skrivene kopije virusa da bi se izliječilo. Zbog toga u tom slučaju vakcina ne bi radila posao.

Još jedan od mnogih razloga što još uvijek nema vakcine protiv HIV-a je i taj što taj virus mutira brzo, pa je teško napraviti vakcinu koja bi bila efektivna.

Takođe, mnoge vakcine štite protiv virusa koji u tijelo uđu preko respiratornog ili gastrointestinalnog sistema. Sa HIV-om to nije slučaj.

Isto, imuni sistem koji se bori protiv bolesti ne reaguje na virus HIV. Iako proizvodi HIV antitela, ona samo usporavaju bolest – ne zaustavljaju je.

Na sajtu IAVI-ja, neprofitne organizacije koja između ostalog razvija i vakcine i antitela za HIV, navodi da u razvoju vakcine ima mnogo izazova. Jedan od njih je i taj što u ovom slučaju tradicionalni pristupi razvoju vakcine nisu doveli do efikasnog rješenja.

"Generička varijabilnost virusa bez presedana, njegova sposobnost da brzo uspostavi trajnu doživotnu infekciju i činjenica da nijedna osoba nije samostalno očistila HIV samo su neke od prepreka sa kojima se istraživači suočavaju u pokušaju da razumiju kako da indukuju zaštitni imunitet protiv virusa", navodi se na sajtu.

Naučnici ipak rade na razvoju vakcine protiv HIV-a.

Kada je riječ o osobama koje žive sa sindromom stečene imunodeficijencije, navodi se da je poželjno da prime vakcinu protiv hepatitisa A i B.

Ako osoba ima HIV, treba da se testira na virus hepatitisa C (HCV), hepatitisa A (HAV) i hepatitisa B (HBV). Ukoliko je negativna na HAV i HBV, treba da se vakciniše (sa uputom ljekara opšte medicine). Nema vakcine za HCV. Treba napomenuti da su HAV, HBV i HCV različiti virusi, a zajedničko im je da dovode do upale jetre, različite kliničke slike. Zato se i govori o hepatitisu A, hepatitisu B i hepatitisu C.

Ima li vakcine protiv raka?

Postoji više od 100 različitih vrsti raka i nije jednostavno napraviti jedinstvenu vakcinu.

Ipak, nije tačno da ne postoje uopšte vakcine koje pomažu u prevenciji nekih kancera. Postoje ali imaju efekta samo kod karcinoma za koje je poznato da su uzrokovani infekcijama, a većina njih – nije.

Primjer za to je HPV vakcina, koja između ostalog smanjuje rizik od pojave raka grlića materice, ali i drugih tipova kancera.

Već spomenuta vakcina protiv hepatitisa B takođe može smanjiti rizik od odoljevanja od raka kod nekih ljudi. Inače, ljudi koji imaju hronične infekcije virusom hepatitisa B imaju i veći rizik da obole od raka jetre.

Treba napomenuti da postoje i dvije vakcine koje se koriste u liječenju raka, odnosno "terapeutske vakcine". One stimulišu imuni sistem da napada ćelije raka. Jedna je Sipuleucel-T  koja pomaže u liječenju uznapredovalog karcinoma prostate. Druga se koristi za liječenje karcinoma bešike, a privobitno je razvijena za tuberkulozu. Riječ je o BSG vakcini.

U odnosu na univerzalnu vakcinu protiv raka, iz Američkog centra za liječenje raka nisu optimistični uprkos napretku medicine.

Kako navode, neprijatna činjenica je da univerzalna vakcina za sprečavanje raka vjerovatno nikada neće biti razvijena, jer je to "biološki nemoguće".

- Ne može postojati vakcina protiv raka, jer rak nije jedan entitet. To su hiljade različitih stanja - rekao je 2018. godine doktor Maurie Markman, predsjednik medicine i nauke u pomenutom centru.

Vakcina protiv kovida 19

Da li se o kovidu 19 ništa ne zna kako se tvrdi u objavi? Ipak se zna – podatke i o virusu i o razvoju vakcine svako može da pronađe na sajtu SZO.

Kako je moguće da već postoji vakcina protiv kovida 19? Ukratko, naučnici su bili poučeni primjerima iz prošlosti, jer se svijet već suočio sa SARS-om 2002. i MERS-om 2012. godine. Stoga su proizveli novi revolucionarni tip vakcine "plug and play", koji posjeduje dvije najpoželjnije karakteristike za suočavanje s nepoznatim virusom – brzinu i fleksibilnost, prenosi Telegraf.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana