Prije 25 godina "Dečak iz vode" je zauvijek napustio scenu... VIDEO

Milan je uspio nešto što nikome prije njega, a ni poslije nije pošlo za rukom. Čovjek je koji je ne odstupajući od sopstvenih, ljudskih i umjetničkih kriterijuma okupio oko sebe zapanjujuće veliki broj ljudi koji su ga poštovali, vjerovali mu i voljeli ga.

Rođen je 21. septembra 1958. godine u Zagrebu, od oca Spase (rodom iz Kruševca, Srbija), koji je bio vojno lice, i majke Danice (iz Makarske, Hrvatska). U šestoj godini se sa porodicom preselio u Sarajevo, gdje je živio narednih nekoliko godina. O tom periodu je rekao: „Sarajevo je verovatno mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali, ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući, i to je trajalo tih šest-sedam godina, koliko sam živeo tamo. Bio sam klinac sa naočarima i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na časove kod čuvenog Gari Garinče. Od njega sam naučio neke akorde".

Godine 1970. porodica Mladenović preselila se u Beograd. Milan je pohađao Jedanaestu beogradsku gimnaziju u kojoj je krajem sedamdesetih godina, zajedno sa školskim drugom Dragomirom Mihajlovićem Gagijem i drugom iz kraja Milanom Stefanovićem Mikicom, osnovao svoj prvi bend — Limunovo drvo.

Godine 1980. zajedno sa Mihajlovićem, Dušanom Kojićem Kojom i Ivanom Vdovićem Vdom, Mladenović je osnovao svoj prvi značajni sastav Šarlo akrobata. "Kada smo se upoznali Koja i ja, on je tada bio klinac, nosio je afro-frizuru i bio je mnogo lakši, sada je onako stamen za videti. Osamdeseta - osamdeset prva to su bile dobre godine, sa talasom žurki, sa krugom ljudi koji se ludo zeza, visi u vazduhu neka dobra atmosfera. Svi smo bili zajedno, imali smo simpatije za svoje bližnje i komšije, kolege. Svi su tada govorili hvalospeve za svoje kolege po intervjuima, a ne kao danas što se pljuju", pričao je 1992. godine u intervjuu za TV Poster Milan Mladenović.

Prvi nastup su imali aprila 1980. godine u SKC-u, kao predgrupa Pankrtima. Nekoliko pjesama grupe ("Niko kao ja", "Ona se budi", "Oko moje glave" i "Mali čovek") ubrzo je objavljeno na kompilaciji „Paket aranžman", a 1981. godine izašao je prvi i jedini album benda - „Bistriji ili tuplji čovek biva kad...", koji se smatra jednim od važnijih albuma jugoslovenskog novog talasa.

Krajem 1981. godine, Milan Mladenović sa Dragomirom Mihajlovićem, drugarom iz bivšeg benda Limunovo drvo, formira novi bend Katarina II. Tokom 1982. bendu se priključuju klavijaturistkinja Margita Stefanović Magi, a 1983. basista Bojan Pečar i bubnjar Šarla akrobate Ivan Vdović. U toj postavi grupa 1984. godine izdaje album „Katarina II" na kojem se nalaze čuvene numere „Aut", „Jesen", „Radostan dan", „Treba da se čisti", „Ja znam" i druge. Nakon odlaska iz grupe Mihajlović kao nosilac prava na ime Katarina II uskraćuje grupi pravo da se dalje njime koristi, te bend bira novo ime - „Ekatarina Velika". U EKV dolazi novi bubnjar Ivan Fece Firči iz Lune, umjesto Vda. Godine 1985. izlazi istoimeni album „Ekatarina Velika" koji dobija povoljne kritike te skreće pažnju na bend. Album iz 1986. „S vetrom uz lice", na kome se nalazi pjesma „Ti si sav moj bol", lansirala je grupu na sam vrh jugoslovenske rok scene, gdje je sa Mladenovićem kao vođom ostala sve do 1994. godine, izdajući seriju uspješnih albuma.

Tokom rada sa Ekatarinom, Mladenović sarađuje kao producent na albumima bendova „Gustaf i njegovi dobri duhovi" i "Fit". 1985. godine se zajedno sa ostalim članovima Ekatarine pojavljuje u filmu Gorana Markovića „Tajvanska kanasta", a slijedeće godine i u filmu Milana Živkovića "Crna Marija", gdje igra glavnu ulogu i za koji je napisao numeru "Bus Station".

Na pitanje „Kakav odnos je Milan imao prema muzici", Marko Milivojević, nekadašnji bubnjar EKV, za B92 je odgovorio "To je bila njegova umetnička vežba, on ne bi znao šta drugo da radi u životu. On ne bi išao u kafić i pričao o, recimo, političkoj sceni i ne bi ulazio u te stvari, jer bi mu bilo neprijatno. Sedeo bi kod kuće i pisao pesme. Sve to je zamena za nerealan život."

Nije mogao, kako Marko napominje, u par rečenica da odgovori ko je bio Milan Mladenović istčući da su se sjećanja promjenila "Mi smo nekad razgovarali u četiri oka, znali smo sve jedan o drugom. Mnogo sam mator. To je meni sad kao neki drug iz detinjstva kojeg se sećam više po slikama, zvukovima. Šta da kažem ko je bio Milan Mladenović?! Bio je baš taj Milan Mladenović kojeg smo toliko stigli da vidimo, toliko da upoznamo. Šta bi postao!!? Bili smo mladi u to vreme da bih ti rekao ko je on bio, bili smo nafurani na muziku i potiskivali smo ko smo. Mi smo po ceo dan radili oko stvaranja muzike da bismo uspeli. Ko zna ko smo bili, nismo mi bili mi, nego smo bili misija u kojoj smo bili."

Mladenović je 1994. godine otišao u Brazil i tamo sa prijateljem Mitrom Subotićem Subom snimio album Anđelov dah, čije objavljivanje nije dočekao, jer je uslijed raka pankreasa preminuo 5. novembra 1994. Mnogi članovi grupe EKV više nisu danas među živima – Bojan Pečar umro je u Londonu od srčanog udara, Margita Stefanović 18. septembra 2002. godine, Ivan Vdović 1992. i Dušan Dejanović 2000. godine, što pokazuje tragičnu sudbinu ovog benda.

"Za kraj bih rekao samo to da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio tako neozbilnjoj stvari kao što je rokenrol, mislim da nisam mogao poštenije i iskrenije da potrošim te godine", zaključio je Mladenović u intervjuu koji je objavljen 1992. godine.

Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Njegovom smrću „Ekatarina Velika" je prestala da postoji.

Milan Mladenović je dobio ulice u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, a u Beogradu pored ulice, plato ispred Doma omladine nosi njegovo ime.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.