Zoran Kostić, frontmen “Partibrejkersa”, za “Glas Srpske”: Nadahnuće mi je oduvijek bi­o evidentni nedostatak slobode

Danko Kuzmanović
Zoran Kostić, frontmen “Partibrejkersa”, za “Glas Srpske”: Nadahnuće mi je oduvijek bi­o evidentni nedostatak slobode

Čovek je istorijsko biće, a vade ga iz istorijskog konteksta, bitno je da pamti odakle je, gde ide, kome pripada, sve te stvari mu govore ko je i šta je.

Čoveku danas seku korene. Stavljaju ga u veštački prazan prostor da bi sistem mogao da ga otuđi i da ga osami, da mu uzme reči i da mu uzme njegovu istinu.

Kazao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” Zoran Kostić, poznatiji kao Cane, frontmen legendarnog sastava “Partibrejkersi”.

On će nastupiti na “Nektar OK festu” koji će biti održan od 12. do 14. jula na Tjentištu.

GLAS: Jedan ste od aktera dokumentarca “Bio sam pank pre tebe”, o počecima panka u Beogradu. Da li su pank oštrica i bunt otupjeli?

KOSTIĆ: Uvek je potrebna ta oštrica mišljenja. Kada je velika opasnost na sceni, a velika je opasnost danas, ne samo na našoj lokalnoj, već i na globalnoj sceni, za čitavu populaciju. Svi se vadimo van konteksta, da bismo bili sami... Pank-rok je uvek potreban. Dakle, potrebno je kritičko mišljenje, ali ne samo da isečemo nešto, nego da dodamo nešto što mi mislimo da bi trebalo. Treba da budemo korisni zajednici u kojoj živimo.

GLAS: Kako gledate na novu generaciju mladih muzičara i ima li neki bend koji se izdvaja?

KOSTIĆ: Postoje mladi bendovi, ali njima je i taj početak urađen, jer žive u takvom vremenu, u vremenu kalupa, kataloga i tako im je usmerena priča. Još nisam sreo momka koji će da izađe i da kaže: “Ej, loše mi je”. Mogu da protestuju, ali u obliku neke zadate forme. Sve se radi po šablonu. Prave protestnu pesmu pa razmišljaju - trebaju nam ti i ti elementi. Mladih bendova mora da ima. Priča se ne završava samo s nama. To bi bilo totalno bez­ veze. Stvari se nastavljaju. Slobodna misao se uvek rađa. Ima bendova, ali imaju jedan problem, super sviraju, ali nemaju pesmu, jer su osuđeni na tu glupu tehnologiju. Dolaze iz tehnološkog sveta.

GLAS: U čemu danas tražite nadahnuće za tekstove, u realnom stanju društva danas i njegovim problemima ili u nečemu drugom?

KOSTIĆ: Nadahnuće mi je oduvek bi­o evidentni nedostatak slobode. Ovo zarobljeništvo i kuda nas vode. O tome govorim. Ja sam, sve kao, na papiru ostvaren, ali koliko sam ostvaren, toliko sam i neostvaren. Ja se borim za ono malo dobrog. Borim se da to traje, da mi to neko ne oduzme. Ljudi ne razumeju, a ono što ne razumeju misle da ne bi trebalo da postoji. Mi ne razumemo sve, mi bi trebalo da razumemo ono što ne razumemo, da tražimo neki lek. Svaka bolest svoga leka ima.

GLAS: Koliku ulogu u novim tekstovima, i Vašim tekstovima uopšte, zauzima duhovnost, konkretno pravoslavlje?

KOSTIĆ: Bog je izvor svega. U njega utičemo, da bismo opet negde i nekad u nekoj vaseljeni izašli. Kako da kažem, to je sloboda i to je originalnost. To je autentičnost. Bog ti da dar, i da ga svakom čoveku, a dar je ključ za tvoju slobodu. Da se bar nekad osećaš lepo što nešto radiš. U ovom svetu treba naći načina da prepoznaš nešto lepo. Malo ga ima, ali dato je svima. Ko ljubavi ima, preživeće sve.

GLAS: Mnogi smatraju pjesme “Partibrejkersa” kao uputstvo kako pronaći svjetlo na kraju tunela?

KOSTIĆ: Ne verujem da mi imponuje to. Moj greh je uvek preda mnom. Evo, kao da flaširam svoju mudrost. Hoću da kažem da te pesme koje sam napisao, kada odu u svet, više ne pripadaju meni. Mogu ja da budem neki autor, a i to je pitanje da li sam, ili sam samo neki nebeski dostavljač. Nadahnuće prolazi kroz mene, a moje je samo da dam ljudima, i da kažem: “Ej, znaš šta, vidi ovo”. Nije to sve samo moje. Pripada i drugima. Ne kažem da motiv za pisanje neke moje pesme nekad nije krajnje banalan, ali krajnji rezultat mora da bude od koristi za čoveka, da mu se kaže: “Osvesti se, drži do svoje slobode”, i onda lanac slobode se pravi. Svaka dobra ćelija je jedna karika u odbrani od nekog ludila i besmisla ovog potrošačkog društva ili materijalizma. To je sve dosadno. Oni, neki tamo, željni vlasti koji jedu i ljude da bi opstali, oni misle da to što imaju, da im to omogućuje da budu dobri ljudi. Ali kao što znamo, tamo gde idemo novac ne treba. Trebaju samo odgovori.

GLAS: Imate li nove pjesme za “Brejkerse”?

KOSTIĆ: Novih pesama ima za bilo koga. Nećemo još ništa da radimo. Ne možemo. Moramo da se potražimo i da još malo vidimo da se ne bismo ponavljali. Za dobru pesmu treba duboko zaroniti, ali kad duboko zaroniš, moraš da izađeš da se ne bi udavio. Moraš da izađeš na površinu.

GLAS: Na šta ste najponosniji u dosadašnjim godinama benda, ali i privatno?

KOSTIĆ: Ne znam na šta sam najponosniji, morao bih duboko da razmislim o tome. Ima jedna stvar - drago mi je što imam nekog, što imam svoju porodicu i što imam neke ljudi pored sebe.

GLAS: Imate li novi recept za preživljavanje današnjice ili još važi onaj stari “biti poseban, slobodan, i svoj”?

KOSTIĆ: Ma više od svega nam treba samo ljubavi i praštanja. Sebe treba videti kao neobjektivno biće u traženju svoje objektivnosti. Moramo da pazimo da ne postanemo stvari, da ne postanemo objekat nečije želje i ostvarivanja nečijeg cilja. Treba da se uzdamo u se i u svoje kljuse, i naći svoje ljude, održati porodicu, i dati nadu njima, i nahraniti gladne kada dođe gladno vreme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana