NASA nikad bliže Suncu

Agencije
NASA nikad bliže Suncu

Sonda Parker približila se dovoljno Suncu kako bi otkrila dosad neviđene fenomene i ponudila dokaze za pojedine pretpostavke, ali i nekoliko iznenađenja.

Od lansiranja u avgustu 2018. godine sonda Parker američke svemirske agencije NASA obišla je Sunce tri puta, približavajući mu se više nego ijedna svemirska letjelica dosad i putujući brže nego bilo koji objekat napravljen ljudskom rukom ikad.

Počela su pristizati prva zanimljiva otkrića, objavljena u četiri članka u časopisu "Nature". Naučnici ovim istraživanjem traže odgovore na dva glavna pitanja o Suncu: zbog čega solarni vjetar ubrzava kad krene u svemir i zašto je sunčev spoljni sloj (korona) do 500 puta topliji od unutrašnjih slojeva.

Istraživanje je otkrilo dosad neviđenu aktivnost u plazmi i energiji na ivici sunčeve atmosfere, uključujući promjene magnetnog polja i izbojima električno nabijenih čestica (poznatijih pod nazivom solarni vjetar). Ti vjetrovi odlaze u svemir, dio ih u prolazu zakači i Zemlju, pa je važno istraživati ih kako bi bolje zaštitili astronaute i elektroenergetsku mrežu.

Sonda Parker je po prvi put otkrila jasan izvor sporog, ravnomjernog vjetra kako dolazi iz Sunca. Pristigao je iz rupe u koroni, gdje su gasovi hladniji i manje gusti. Naučnici su znali kako se vjetrovi koji pristižu sa Sunčevih polova kreću brže, ali sad su prvi put uspjeli detektovati izvorišnu tačku sporog vjetra koji pristiže sa ekvatora naše matične zvijezde.

Sonda je takođe otkrila talase magnetne energije kako jure kroz solarni vjetar i izmjerila kako se solarni vjetar na trenutke kretao brzinom većom od 480 hiljada kilometara u sekundi, da bi potom iznenada nestao.

Izboji bi mogli ponuditi objašnjenje zašto je korona tako vrela. Čini se kako su česti: Parker je zabilježio njih oko hiljadu u 11 dana posmatranja. Ali, krili su još jedno iznenađenje. Bili su tako snažni da su promijenili Sunčevo magnetno polje u pojedinim područjima.

Naučnici već dugo pretpostavljaju kako je Sunce okruženo područjem bez kozmičke prašine, sićušnim ostacima planeta i asteroida koji plutaju svemirom dok ih ne zgrabi gravitacija obližnje zvijezde. Prašine ne bi trebalo biti jer bi je vrelina Sunca trebala ispariti približi li mu se previše.

Sonda Parker se po prvi put približila dovoljno kako bi našla dokaze da je ta pretpostavka tačna. Prašina je zaista postajala sve tanja što se više sonda približavala Suncu.

Ipak, i tu je naučnike čekalo iznenađenje. Nivo prašine se smanjivao postepeno, ne naglo kako bi se očekivalo u scenariju s isparavanjem.

Tokom šest idućih godina sonda Parker približiće se Suncu još 21 put, svaki put sve više. Najviše će mu se približiti na oko 6,5 miliona kilometara od površine. Tokom svakog preleta trebalo bi da prikupi sve više podataka.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana