Zemljotres zabilježen na dubini od 751 kilometar zbunio naučnike

G.S.
Zemljotres zabilježen na dubini od 751 kilometar zbunio naučnike

Zemljotres koji se dogodio nevjerovatnih 751 kilometara ispod površine Zemlje najdublji je zabilježen do sada, otkrili su naučnici. Potres je zabilježen u donjem dijelu omotača jezgra, zoni u kojoj su naučnici smatrali da je nemoguće da dođe do pomjeranja.

Izuzetno dubok zemljotres zabilježen je ispod udaljenih ostrva Bonin (poznatih i kao Ogasavara), grupi od preko 40 ostrva koja se nalaze između Marijanskih ostrva i Japana, 2015. godine, kao potres koji je uslijedio poslije zemljotresa u regionu jačine 7,9 stepeni po Rihterovoj skali.

Ovaj duboki potres nije mogao da se ojseti na površini, već je samo osjetljiva oprema mogla da ga zabilježi.

Potres je registrovan na dubini od 751 kilometar u donjem mantlu, odnosno omotaču jezgra – zoni za koju su seizmolozi smatrali da je nemoguće da se dogode zemljotresi.

Podaci o ovom potresu prvi put su objavljeni u junu u časopisu "Geophisical Research Letters", a otkrili su ga istraživači koji su koristili tokijski napredni haj-net niz seizmičkih stanica. No još uvijek nije postignut konsenzus među naučnicima o tačnoj dubini potresa.

Pod ekstremnim pritiskom i temperaturama koje se nalaze u donjem omotaču zemljinog jezgra, mnogo je manja vjerovatnoća da će se stijene lomiti kada ih pogodi iznenadno oslobađena energije, ali se savijaju pri udaru.

Možda naučnici nisu utvrdili tačnu granicu slojeva

Mantl ili omotač jezgra je debela ljuska, sastavljena od gustih stena, koja okružuje spoljnje tečno jezgro, a nalazi se direktno ispod relativno tanke Zemljine kore.

Proteže se do 2.900 kilometara dubine. Na osnovu rezultata seizmoloških istraživanja mantl je podijeljen na više slojeva – gornji omotač (33-410 km), donji omotač (660-2.891 km), i na dnu posljednjeg nalazi se tzv. "De" sloj promjenljive debljine.

Takva materija se, međutim, ne ponaša uvijek kako bi trebalo, navodi Pamela Barnli, profesorka geomaterijala na Univerzitetu Nevada u Las Vegasu u izjavi za Live Science, prenosi Raša tudej.

Većina zemljotresa se dešava u kori i gornjem omotaču, na dubini od 100 kilometara. Minerali u kori imaju manji kapacitet da se savijaju prije lomljenja zbog svoje hladne i krhke prirode, objasnila je Barnli.

Ona je takođe rekla da su minerali u kontinentalnoj kori možda hladniji od okolnih stijena, što znači da se ne ponašaju kako se očekuje pri takvom pritisku, prenosi b92.

Duboki potresi predstavljaju misteriju za naučnike, iako je jedna teorija da granica između gornjeg i donjeg zemljinog omotača možda nije tamo gdje seizmolozi misle da jeste, rekla je za Live Science Hajdi Hjuston, geofizičarka sa Univerziteta Južne Kalifornije.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana