Prvi auto u svemiru – lunarno vozilo iz 1971. VIDEO

B92
Prvi auto u svemiru – lunarno vozilo iz 1971. VIDEO

Skoro pet decenija prije Ilona Maska, u svemir je po prvi put je lansiran jedan automobil. Za razliku od Tesla Roudstera, ovo vozilo je zaista korišćeno u svemiru.

U subotu 20. jula navršilo se 50 godina otkako je Nil Armstrong stupio na Mjesečevo tlo i postao prvi čovjek koji je hodao po površini Zemljinog prirodnog satelita. Nakon uspješnog prvog leta, NASA je ka Mjesecu lansirala još šest letjilica sa ljudskom posadom, od kojih se pet uspješno spustilo na ovo nebesko tijelo.

Posljednja tri leta iz programa Apolo – 15, 16 i 17, pored ljudske posade na Mjesec su spustila i lunarno vozilo Lunar Roving Vehicle (LRV), specijalno konstruisano za vožnju po Mjesečevoj površini. Bio je to prvi automobil koji je poslat u svemir – ali i prvi koji je vožen na drugom nebeskom tijelu.

LRV prvi put je koristila posada Apola 15, 1971. godine. Ovaj četvorotočkaš izgledao je kao neka vrsta “bagija”, bez karoserije, sa dva sjedišta. Osim toga, LRV je imao i blatobrane na točkovima kako bi se sprečilo podizanje Mjesečeve prašine prilikom vožnje.

Kontrukcija je izrađena od aluminijuma, a upravljački sistem se razlikovao od onog na regularnim automobilima. Umjesto pomoću volana i papučica nožnih komandi, lunarnim vozilom se upravljalo, ubrzavalo i kočilo putem neke vrste džojstika smještenog na centralnoj konzoli.

Umjesto gume, za izradu točkova korišćena je mreža od aluminijumske žice pričvršćena na čeličnu felnu, dok su se na kontanktnoj površini točka nalazile “šare” od titanijuma.

Za pogon su upotrebljena 4 elektromotora – svaki je pokretao po jedan od točkova vozila, pa je lunarno vozilo imalo pogon na sva 4 točka. Svaki od elektromotora imao je svega 0,25 ks, pa je LRV ukupno raspolagao sa samo jednom konjskom snagom i mogao da se kreće maksimalnom brzinom od 14 km/č.

Za razliku od današnjih električnih automobila, LRV nije zamišljen da može da se dopunjava električnom energijom – jer nije ni planirano da se vraća na Zemlju nakon misije, već da ostane na Mjesecu.

Struja je skladištena u dvije baterije izrađene od srebra i cinka, ukupne mase 54 kg i kapaciteta 8,7 kWh. To je bilo dovoljno da LRV može da pređe do 90 km po Mjesečevoj površini.

S obzirom da u svemirskom brodu Apolo nije bilo previše mjesta, LRV je morao da bude što manjih dimenzija i što je moguće lakši. Dužina vozila iznosila je jedva 3 metra, a masa 210 kg. Ipak, bilo je to veoma čvrsto konstruisano vozilo, čija je nosivosti iznosila čak 490 kg.

Pritom, LRV je mogao da pređe pomenutih 90 km potpuno opterećen, ali je NASA iz bezbjednosnih razloga odlučila da se lunarno vozilo ne udaljava više od 7,6 km od matičnog broda (lunarnog modula). Naime, to je bila maksimalna razdaljina koju bi astronauti mogli da pređu pješice do baze u slučaju kvara na vozilu.

LRV je nastao u saradnji između kompanija Boing i Dženeral Motors, po narudžbini NASA, a projektovanje je počelo 1969. godine. Proizvođačima je za četiri vozila plaćeno tadašnjih 38 miliona dolara, što bi danas iznosilo oko 265 miliona $!

Od četiri LRV, 3 su korišćena na Mjesecu, a astronauti su u njima prešli ukupno 91,7 km. Iako je bilo nekih manjih problema, sva tri vozila su uspješno obavila zadatak za koji su konstruisana i nikada nisu iznevjerila astronaute na Mjesecu.

Pogledajte snimak vožnje LRV po Mjesecu:

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana