Mit o “velikoj četvorci”

GS
Mit o “velikoj četvorci”

Iz jednih ili drugih razloga, u jednom trenutku u svijetu tenisa se stvorio mit o “velikoj četvorci”.

Termin “velika trojka” bio je već uveliko prihvaćen i, opšte je poznato, tu elitnu grupaciju činili su Novak Đoković, Rodžer Federer i Rafael Nadal.

Srbin, Švajcarac i Španac su već početkom to jest sredinom 2010-ih važili za najbolje u istoriji svog sporta, a to je sada, početkom 2020-ih, već neko vreme potpuno jasno.

Međutim, u jednom trenutku u cijelu priču umješao se jedan Britanac, Endi Mari.

Mari već više od dve godine ima ogromnih problema, prije svega sa kukom, i manje-više je postao nebitan, koliko god to nepristojno zvučalo. Ali, to nije uvek bio slučaj.

Sada 32-godišnji momak iz Glazgova je kroz karijeru zaradio preko 70 miliona evra, bio prvi na planeti, te osvojio tri Grend slema, Završni turnir i dva zlata na Olimpijskim igrama.

Verovatno dve najuspešnije Marijeve sezone bile su 2012. i 2016, kada je bio šampion Igara i US opena, odnosno Igara i Vimbldona.

Britanci su na Grend slem šampiona čekali od 1936. i titule Freda Perija na domaćem Vimbldonu.

Nacija koja je sa zadovoljstvom gledala tenis i koja je bila organizator vjerovatno najvećeg turnira na planeti, Vimbldona, do uspjeha nikako nije mogla.

Sve se na Ostrvu promjenilo 2012. kada Endi nije osvojio Vimbldon, ali jeste Olimpijske igre – i to usred Londona.

Nedugo zatim stigao je i prvi US open, a onda, u finalu protiv Đokovića godinu dana kasnije, i prvi Vimbldon. Slavlje je moglo da počne – Englezi više nisu bili Englezi, od tada su postali Britanci.

Tada na scenu stupaju britanski mediji koji slave svog šampiona, u ranije rijetko viđenim superlativima, često i po cenu rušenja kredibiliteta njegovih protivnika.

I pre tih uspjeha o Mariju se pričalo kao ravnopravnom članu “velike četvorke”, a pomenute titule samo su podgrejale atmosferu i istakle ga, u pojedinim sferama, u nebesa. Nerijetko, tvrdili su mnogi, ispred Đokovića.

Bez ikakvog obrazložavanja svima je jasno da Mari kroz karijeru (iako je nekoliko godina izgubio zbog povrede kuka) nije uradio ni približno onoliko koliko su ostali članovi tzv. “velike trojke”.

Što se tiče titula, tu je šesti sa 46, dok su ispred njega Federer sa 103, Nadal sa 85 i Đoković sa 79. Zanimljivo, Endi je bolji od Rodžera po uspješnosti u mečevima za titulu sa 67,6% pobjeda, naspram 66%.

Po broju Grend slem titula Britanac je u društvu Stena Vavrinke, i Guge Kuertena i sa po tri. Ispred njega su, sem članova “velike trojke”, Pit Sampras sa 14, Andre Agasi sa osam, Stefan Edberg sa šest i Džim Kurijer sa četiri.

Titule na Završnom turniru (1), Mastersima (14), Serijama 500... I tu je priča ista, jedino se menja na turnirima iz Serije 250, gde je od Marija, koji ima 17, od članova tzv. “velike četvorke” bolji samo Federer sa 25.

Proslavljeni hrvatski teniser Goran Ivanišević kratko i jasno je objasnio mit o “velikoj četvorci”.

“Za mene, to su bili Nadal, Federer i Đoković, posle dolazi Mari. Ne svrstavam ga na isti nivo kao ostalu trojicu. Dobro je što imamo i Vavrinku, ali i ostale mlade momke”, rekao je Ivanišević jednom prilikom za “Marku”.

Ipak, postoji i druga škola razmišljanja.

“Ako pogledate 'veliku četvorku', oni su ovaj sport doveli na neki novi nivo. Krenuli su da osvajaju turnire kao veoma mladi igrači i konstantno dolazili do polufinala. Do prije par godina je svima nama bilo teško da išta osvojimo, a sada je mladim teniserima podjednako problematično da osvoje neki veći trofej”, rekao je Vavrinka jednom prilikom za “ESPN”.

Ono što se Mariju nikada ne smije oduzeti je njegov uticaj na tenis ne samo u Velikoj Britaniji, nego u svijetu, i fenomenalni tenis koji je očarao mnoge.

Moguće je da je Endi najbolji teniser u istoriji “bijelog sporta”, poslije Rodžera, Rafe i Novaka, ali jednostavno ne može da se mjeri sa statistikom i činjenicama koje opisuju “veliku trojku”

Statističar Nejt Silver je 2014. godine jedno možda i dao najbolji opis kada je nazvao pomenutu četvoricu “velikom trojkom i jednom polovinom”.

Razlog zašto je veštačko disanje tzv. “velikoj četvorci” u neku ruku opasno je jer to povlači tok misli ka stvaranju i tzv. “velike petorke”.

U takvu kategoriju najpre bi se mogao staviti, ali naravno neće, Švajcarac Sten Vavrinka, koji je osvojio isto Grend slem titula kao i Mari – tri.

Vavrinki kao argument služi i to što je u Grend slem finalima bio izrazito ubojit sa tri titule u četiri meča. Na Australijan openu 2014. je pobjedio Đokovića i Nadala na putu do titule, godinu dana kasnije Federera i Đokovića na Rolan Garosu, a 2016. na US openu u meču za titulu opet srpskog tenisera.

U toj kategoriji mnogo je bolji od Marija, jer je sa svojih 3/4 mnogo bolji od Endijevih 3/11. Ipak, to je manje-više jedina kategorija u kojoj se može naći prije Britanca.

Na internetu se čak mogu naći tekstovi u kojima se, iz raznih uglova, priča o tzv. “velikoj petorci”, ali taj termin, na sreću, nije zaživeo.

Ovakvi epiteti i svrstavanja među “Bogove” određenih sportova ne bi trebalo da se dešavaju olako, već uz mnogo analize i zasluga, kako bi uopšte imali smisla.

“Mislim da nije pošteno svrstati me tamo. Oni su u tom društvu više od deset godina. Onu jednostavno osvajaju sve i mislim da to jednostavno nije fer. 'Velika četvorka' je 'velika četvorka' i tako treba da ostane. Ja sam ja”, rekao je Vavrinka posle osvajanja titule na US openu 2016. godine.

Endi Mari definitivno jeste obilježio jednu eru tenisa i zaslužuje da se o njemu i njegovom, iako najčešće za gledaoce dosadnom stilu tenisa, pohvalno govori.

I pored toga, jednostavno, “velika četvorka” nije bilo realno da ikada i postoji. Endi Mari je najbolji teniser svih vremena posle Đokovića, Nadala i Federera, ali je, i pored svega, za kategoriju ispod njih.

U nekoj drugoj eri, ko zna šta bi bilo...

Protiv Đokovića: 11 pobjeda, 25 poraza
Protiv Federera: 11 pobjeda, 14 poraza
Protiv Nadala: 7 pobjeda, 17 poraza

(B92)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana