"Glasov" vodič kroz svjetska prvenstva - SAD 1994.: Brazilu četvrti trofej

Priredio: Milan Zubović
"Glasov" vodič kroz svjetska prvenstva - SAD 1994.: Brazilu četvrti trofej

Spektakl kakav mogu da prirede samo Amerikanci viđen je na Svjetskom prvenstvu 1994. godine.

SAD su dobile organizaciju Mundijala iako je fudbal (soker kako ga oni zovu) bio na marginama interesovanja, a nije bilo ni profesionalne lige. Amerikanci su se prihvatili posla i viđena je rekordna posjećenost, stadioni su bili puni što je bio veliki zamajac za MLS ligu koja je osnovana godinu ranije, a sada je fudbal veoma popularan u SAD.

Kvalifikacije su donijele neke nove države učesnice koje su nastale nakon raspada SSSR-a, a na SP su debitovali Saudijska Arabija, Grčka i Nigerija. Norveška je zaigrala prvi put nakon 1938. što je najduža pauza u istoriji, Bolivija se pojavila poslije 1950. godine. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata nije zaigrala nijedna ekipa iz Velike Britanije. Nije bilo ni Francuske kojoj je bio dovoljan remi protiv Bugarske za prolazak dalje, ali je doživljen poraz u posljednjoj utakmici na "Parku Prinčeva" (1:2). Emil Kostadinov dao je dva gola, drugi u 90. minutu.

Mila najstariji strijelac

Kamerunac Rože Mila igrao je na svom trećem SP (1982, 1990, 1994) i postao je najstariji strijelac u istoriji. Pogodio je u porazu od Rusije (1:6) i tada imao 42 godine, a ukupno je dao šest golova na Mundijalima.

Sistem takmičenja po grupama ostao je isti s jednom velikom novinom - pobjeda je donosila tri boda, zabranjeno je da igrač namjerno nogom vraća loptu svom golmanu, dok su prvi put viđena prezimena igrača na leđima dresova. Utakmice su igrane na devet stadiona u Pasadeni kod Los Anđelesa ("Rouz boul", 94.194), Stenfordu kod San Franciska ("Stenford", 84.147), Pontijaku kod Detroita ("Silverdom", 77.557), Ist Raterfordu kod Njujorka i Nju Džersija ("Džajants", 76.332), Dalasu ("Koton boul", 64.000), Čikagu ("Soldžer fild", 63.160), Orlandu ("Citrus boul", 62.387), Foksborou kod Bostona ("Foksboro", 54.456) i Vašingtonu ("Robert F. Kenedi", 53.121). Ostaće zapisano da je prva utakmica u zatvorenom stadionu (krov iznad igrališta) bila odigrana 18. juna između SAD i Švajcarske (1:1), a zbog velike vrućine na njemu nisu igrane utakmice eliminacione faze.

Nakon ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke aktuelni šampion svijeta, kojeg je umjesto Franca Bekenbauera vodio Berti Fogst, nije se proslavio. Poslije teške pobjede protiv Bolivije na startu stigli su do četvrtfinala gdje ih je eliminisala Bugarska (1:2). Ipak, pomalo iz drugog plana zablistao je Brazil. Vodio ga je Karlos Alberto Pareira, kojem je to bila treća ekipa koju je vodio na SP nakon Kuvajta 1982. i UAE 1990. da bi poslije toga vodio Saudijsku Arabiju 1998. i Južnu Afriku 2010. godine. Pomagao mu je legendarni Mario Zagalo.

Briljirali su Dunga, Romario, Bebeto, Branka, Rai, Mauro Silva, Tafarel... Pobijedili su Rusiju (2:0) i Kamerun (3:0), remizirali sa Švedskom (1:1), da bi u osmini finala nadigrali domaćina SAD (1:0) kojeg je sa klupe predvodio Srbin Velibor Milutinović. Legendarnom Bori bila je to treća selekcija, nakon Meksika (1986) i Kostarike (1990) koju je vodio na Mundijalima. Ljepoticu prvenstva "karioke" su odigrale u četvrtfinalu protiv Holandije (3:2) i ostaće zapamćena Bebetova proslava gola kada je pored aut-linije "ljuljao bebu" jer mu je nekoliko dana ranije supruga rodila treće dijete koje nosi ime Mateus i trenutno igra u Portugaliji. 

Svi fudbaleri Grčke, Italije, Saudijske Arabije i Španije igrali su u nacionalnim ligama, dok Republika Irska i Nigerija nisu imale nijednog igrača koji je igrao u njihovom prvenstvu.

Polufinale je donijelo novi duel sa Šveđanima (1:0), a finale je bilo priča za sebe. Tamo su ih čekali Italijani koji su se iz grupe provukli kroz iglene uši i to kao najlošije plasirana treća selekcija. U njihovoj grupi svi su imali po četiri boda, a Meksiko je bio prvi sa gol razlikom 3:3, Irska druga sa 2:2, Italija treća sa 2:2 i Norveška posljednja sa 1:1.

"Azure" je čuvao njihov najbolji igrač Roberto Bađo koji je u osmini finala sa dva gola eliminisao Nigeriju (2:1), a bio je strijelac i protiv Španije (2:1) u četvrtfinalu. Roberto je dao dva gola Bugarima u polufinalu (2:1), ali sve to je palo u vodu nakon što je promašio penal u posljednjoj seriji finala zbog čega je Italija ostala bez prilike da se dalje bori za titulu.

Finale je predstavljalo reprizu iz 1970. godine, ali nije bilo ni nalik na tu utakmicu. Po velikoj vrućini utakmica je počela u podne na "Ruoz bolu" i obje ekipe bile su defanzivno orijentisane pa nije bilo izglednih šansi tokom 120 minuta. Prvi put finale je završeno bez golova i prvaka su odlučili penali. Baresi, Masaro i Bađo su promašili, a Albertini i Evani su pogodili dok je na drugoj strani neprecizan bio Marsio Santos, a pogađali Romario, Dunga i Branko.

"Karioke" su stigle do četvrte titule svjetskog prvaka, a prvi put im je pripao "Zlatni globus" dok su iza njih ostali Zapadna Njemačka i Italija sa po tri.

Maradona dopingovan

Tradicionalno, Argentina je bila jedan od favorita za osvajanje titule. Ekipu je predvodio Dijego Maradona koji je uz sebe imao prekaljene saigrače, ali i svježu krv. Ipak, slavni "gaučos" neslavno je završio nastup u nacionalnom timu. Dao je gol Grčkoj u prvom kolu dok je nakon meča sa Nigerijom 25. juna bio pozitivan na efedrin. Odmah je izbačen sa SP, a ekipa je bez njega eliminisana u osmini finala od Rumunije (2:3). Maradona je tvrdio da je unio efedrin u energetskom piću kojeg mu je dao lični trener.

Moćnici zaustavili Jugoslaviju

Političko-ekonomske sankcije koje su Ujedinjene nacije nametnule Jugoslaviji uslovile su da "plavi" ne zaigraju ni u kvalifikacijama.

Nakon raspada SFRJ, SR Jugoslavija je trebalo da nastavi  takmičenje, ali je nakon vraćanja, odnosno izbacivanja, sa Evropskog prvenstva u Švedskoj 1992. godine bilo jasno da nisu poželjni kod FIFA i UEFA. SRJ nije odigrala međunarodnu utakmicu skoro tri godine. Djelomično ublažavanje sankcija dovelo je do toga da je SRJ prvu utakmicu odigrala 23. decembra 1994. godine u Porto Alegreu protiv Brazila, a prije toga je 25. marta 1992. igrala protiv Holandije.

Pored Jugoslavije, ni Libija nije igrala kvalifikacije zbog sankcija UN, dok je Čile bio pod zabranom FIFA zbog napuštanja utakmice sa Brazilom kada je njihov golman Roberto Rohas tvrdio da je pogođen bakljom sa tribina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana