Učesnici čuvene utakmice u Firenci za “Glas Srpske” se prisjetili susreta sa Maradonom: Živio je kako je htio, ali ga pamtimo po lopti

Siniša Kotaraš
Učesnici čuvene utakmice u Firenci za “Glas Srpske” se prisjetili susreta sa Maradonom: Živio je kako je htio, ali ga pamtimo po lopti

BANjALUKA - Ljubitelji fudbala širom svijeta sa nevjericom su dočekali vijest da je jedan od najboljih fudbalera svih vremena, legendarni Dijego Armando Maradona preminuo u 61. godini od posljedica srčanog udara.

Interesantno, “El Pibe” je sa ovog svijeta otišao na isti dan, 25. novembar, kada je 2005. godine u Velikoj Britaniji umro njegov fudbalski idol Džordž Best, a 2014. na Kubi njegov politički idol Fidel Kastro.

Širom svijeta, mnogobrojne TV stanice puštaju snimke Maradoninih briljantnih poteza, kao i golova koji su mu donijeli slavu. Naravno, na prostoru bivše Jugoslavije ponovo su aktuelne priče sa Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine i četvrtfinalne utakmice koju je SFRJ u Firenci igrala protiv Argentine. Nakon 120 minuta velike borbe pobjednika su odlučili jedanaesterci, nakon kojih su “gaučosi” slavili, a navijači tadašnjih “plavih” tugovali jer su, prema opštem mišljenju, zaslužili trijumf i pored činjenice da su 90 minuta igrali sa fudbalerom manje na terenu. Upravo je Maradona “kumovao” isključenju Refika Šabanadžovića, koji je u vrlo kratkom roku dobio dva žuta kartona.

Jedan od aktera tog susreta bio je i Safet Sušić, koji se sa tugom oprostio od nekadašnjeg velikog rivala.

- Bio sam, baš kao i svi, šokiran kada sam čuo da je umro, iako sam znao da je imao zdravstvenih problema. Bio je jedan od tri najbolja igrača svih vremena, uz Mesija i Pelea, a za Argentince je bio Bog. Živio je kako je htio, ali ga ne treba pamtiti po privatnom životu, već po fudbalskom umijeću, u čemu je bio virtuoz. Iako je bio dosta kontroverzan, obožavali su ga svi, ne samo navijači. Imao je odličan odnos sa saigračima i nikada od njih nisam čuo nešto loše o njemu. Vjerovatno zato što je, osim što je bio veliki fudbaler, bio i veliki čovjek - naglasio je Sušić.

Popularni Pape kaže da mu je žao što je samo jednom, baš u Firenci, imao priliku da se susretne sa Maradonom.

- Prvi i jedini put sam tada igrao protiv njega. Tada smo imali igrača manje, a ni on nije nešto briljirao, tačnije, nije se naigrao protiv nas. U svakom slučaju, fudbalski svijet je ostao siromašniji za jednu legendu - zaključio je Sušić.

Više prilike da se “druži” sa “malim zelenim” imao je još jedan član reprezentacije Jugoslavije Faruk Hadžibegić, koji je nakon isključenja Šabanadžovića bio jedan od odbrambenih fudbalera koji su bili zaduženi da ga čuvaju.

- U Firenci smo se susreli prvi put, ali sam poslije imao još dvije prilike da se sa njim vidim i družim, u Parizu i Istanbulu. Bio je veličina u svakom pogledu. Iako sam bio jedan od onih koji su ga kritikovali, ako sam na to uopšte imao pravo, zbog njegovog načina života. Mislim da je svijet izgubio velikog sportistu i humanitarca, kakav se dugo neće roditi. A što se tiče te utakmice u Firenci, o njemu mogu reći sve najbolje. Nije se proslavio, na toj smo ga utakmici svi kolektivno čuvali, spriječili smo ga da uradi nešto više, ali je Argentina ipak uspjela da slavi - prisjetio se Hadžibegić.

Aleksandar Dika Stojanović nije bio akter meča u Firenci, ali je ostao upamćen po gestu tokom meča Crvene zvezde i Barselone, kada ga je Maradona lobovao i natjerao ga da mu, zajedno sa 100.000 ljudi na “Marakani”, aplaudira.

- Bio je genije koji je znao da uživa u igri. Rođen je da bude veliki. A što se tiče tog gola sa “Marakane”, on je posle obišao ceo svet, baš kao i moja reakcija na njega. Njegov savršeni lob i nije mogao da prođe drugačije nego da aplaudiram majstoru. Na neki način sam naterao pun stadion da nastave sa aplauzom. Nakon utakmice, na putu do tunela, dao mi je svoj dres i rekao: “Kako bih voleo da sam tako visok i lep kao ti.” Čuvam taj dres i danas i odlučio sam da ga poklonim muzeju Barselone ili Napolija - obećao je Stojanović.

Legendarna opklada

Karijeru nekadašnjeg golmana reprezentacije Jugoslavije Tomislava Ivkovića obilježila su dva odbranjena jedanaesterca jednom od najvećih ikada. Govorilo se čak i da je u Firenci u pitanju bila opklada, ali je Ivković to demantovao.

- Evo, da vam kažem pravu istinu. Nije bilo opklade, jer on nije htio da je prihvati! Odbranio sam mu dva penala, a izgubio dvije utakmice, što baš i nije za hvaljenje! Lično, mijenjao bih sve to samo da sam uspio da tada pobijedim, prvo sa Sportingom iz Lisabona u Kupu UEFA protiv Napolija, a poslije i sa reprezentacijom Jugoslavije u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, kada smo od Argentine poraženi nakon izvođenja jedanaesteraca - poručio je Ivković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana