U porodici Poletan sve podređeno sportu i borilačkim vještinama: Borilište je naša dnevna soba

Borilački sport je za Miću Poletana, njegovog sina Sandra i kćerku Tinu više od života, ljubav koja će trajati sve dok budu disali, nešto bez čega se ne može početi, ali ni završiti nijedan dan. Da je tako, najbolje govori podataka da je dio porodične kuće u Trnu pretvoren u trening centar, koji je možda i jedan od najopremljenijih ne samo u Republici Srpskoj i BiH, već možda i na cijelom Balkanu. Zbog toga, ali i neizmjerne ljubavi prema ringu, kažu da je borilište njihova dnevna soba.

- Sve je to napravljeno vlastitim trudom i odricanjem. Posjedujemo profesionalni ring, sve sprave i sva potrebna pomagala za boks, koja se rijetko gdje mogu naći na ovim prostorima - naglasio je popularni Batica, čija se ljubav prema sportu javila prije skoro pola vijeka u rodnom Travniku.

Nekada vrlo dobar džudista u kojem je majstor trećeg dana svoju sportsku priču upotpunio je zvanjem trenera brazilske džijudžice, slobodnog rvanja, kao i trenera za opšte-fizičke pripreme raznih borilačkih sportova. Trenutno obavlja funkciju trenera reprezentacije Republike Srpske i BiH u kik-boksu i boksu, selektora juniorske reprezentacije BiH u boksu, te trenera reprezentacije Srbije i Bokserskog kluba Crvena zvezda, koji je nedavno postao šampion Regionalne lige. Uz sve to je lični Sandrov trener.

- Kada nešto voliš, teško se toga riješiti. Tako je i u mom slučaju. Mnogi se pitaju šta je motiv za dalje, a ja im kažem da je to zdrav život i zdrav duh, te širenje sportskih vrijednosti koji su i te kako značajni u ovom turbulentnom i stresnom vremenu. Najsrećniji sam kada vidim da sam tu svoju ljubav prema sportu, naročito borilačkim vještinama, prenio na djecu, ali i na unuka - nastavio je Batica, koji je kao trener bio učesnik na 14 evropskih i svjetskih prvenstava u boksu i šest u kik-boksu.

I dalje ima ogromnu želju da se stručno usavršava.

- Prethodnih godina pohađao sam najjače kampove svijeta: na Kubi, u Rusiji, SAD, Kazahstanu, Bjelorusiji, Ukrajini... Boks iz mog vremena i ovo sada nije isto, zato bez usavršavanja nema napretka - dodao je Mićo Poletan.

Njegov sin Sandro jer dobro poznato sportsko ime u “magičnom četvorouglu”, a posljednji uspjeh koji je ostvario je šampionska titula sa BK Crvena zvezda u Regionalnoj ligi. Ovaj 25-godišnjak uz sjajne sportske rezultate nije zanemario ni školovanje, pa je apsolvent na Fakultetu zdravstvenih nauka, smjer Medicinsko-laboratorijski inženjering.

- Sportom se bavim od četvrte godine života. Krenulo je sa džudom, pa je tu bilo i plivanja, atletike, rukometa, fudbala, a potom dva sporta u kojima sam i postigao najveće uspjeh kik-boks i boks. Višestruki sam prvak Republike Srpske i BiH u boksu i kik-boksu. Dvostruki prvak Evrope u kik-boksu, dvostruki vicešampion svijeta u kik-boksu i jednom bronzani na Svjetskom prvenstvu. U boksu sam višestruki prvak Srbije i reprezentativac ove zemlje - rekao je Sandro Poletan, koji rijetke trenutke slobodnog vremena koristi svirajući akustičnu gitaru, a uz sve to tečno govori engleski i ruski, a služi se i njemačkim jezikom.

Slobodno se može reći da je možda i rekorder po broju nastupa na evropskim i svjetskim prvenstvima u boksu u svim starosnim kategorijama. Skupio ih je već 14, a uz to ne treba zaboraviti ni šest evropskih i svjetskih šampionata u kik-boksu. Jedan od rijetkih boksera koji je pobjeđivao Ukrajince, Ruse, Azerbejdžance, Moldavce i druge boksere iz bokserskih velesila. Uz pokojnog Marijana Beneša, jedini je osvajač “Zlatne rukavice” sa prostora BiH, a ovaj trofej je prigrabio sa samo 19 i po godina.

- Iza mene je već sada impozantna karijera, ali cilj još nisam ispunio. On se zove Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. A, poslije toga planiran je prelazak na profesionalnu scenu. Sigurno je da i tamo imam šta da kažem - dodao je Sandro Poletan.

Neizostavan dio ove sportske priče o porodici Poletan je i Mićina kćerka Tina koja, iako ima samo 27 godina, ima zvanje IBA sudija 3* u boksu. U trenutku sticanja treće zvjezdice bila je i najmlađi sudija koji je to zvanje stekao u svijetu.

- Iza mene je već impozantna sudijska karijera. Sudila sam kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Japanu, svjetska prvenstva za žene, mlade i studente, Azijske igre, prvenstva Evrope u svim starosnim kategorijama, kao i prvenstvo Amerike. Sudila sam i seniorsko prvenstvo Kine. Krajem jula dijeliću pravdu na Igrama Komonvelta u Birmingemu - rekla je Tina, koja je na prvenstvu Azije za 21 dan odsudila 158 mečeva, što je svojevrstan rekord.

Diplomirani je pravnik za bezbjednost i kriminalistiku. Tečno govori engleski, njemački i ruski jezik, a služi se španskim i turskim.

- Za mene je najveća satisfakcija na ringu kada ti poslije meča priđu oba boksera i njihovi treneri da čestitaju na dobro obavljenom poslu. Nije ispočetka bilo lako, jer su se bokseri teško privikli na ženskog sudiju, ali sada je sve to postala rutina - dodala je Tina, koja je dok se aktivno bavila kik-boksom najveće uspjehe ostvarila na svjetskom prvenstvu u Slovačkoj, gdje je bila treća, a isti uspjeh ponovila je i evropskom šampionatu u Poljskoj.

I pored sjajne sportske karijere, ali akademskog obrazovanja, koje je nadomak ruke Sandro nema generalnog sponzora, ali ni stalnog zaposlenja, a isti slučaj je i sa njegovom sestrom Tinom.

- Za sada uspijevamo nekako da za sve njihove sportske potrebe pronađemo sredstva, ali nekada to nije nimalo lako. Čak u posljednje vrijeme sve je teže. Ali ne vrijedi kukati. Sport je nešto što se voli i ubijeđen sam da će tako biti dok postoji naša porodica - tvrdi glava kuće Poletan.

Nasljednik

Da u porodici Poletan ne treba da brinu za budućnost, najbolji dokaz je Tinin sin, Sandro junior. Iako mu je tek osam godina, boks trenira već tri godine.

- Gledajući mamu, ujaka, tetku i djeda zavolio sam sport, a pogotovo boks. Ne prođe skoro nijedan dan da ne odradim bar jedan trening - rekao je sa smiješkom Sandro junior.

Dijana

U svakoj porodici njen stub je žena, a to je u ovom slučaju Mićina supruga Dijana. Po zanimanju je diplomirani ekonomista, a obavlja funkciju predsjednika Bokserskog kluba Krupa.

- I sama sam se nekada aktivno bavila sportom trenirajući ritmičku gimnastiku i atletiku. I tako je započela ta ljubav koja je nastavljena kasnije u porodičnom krugu. Svako od nas ima svakodnevne sportske zadatke, a moji su između ostalog da vodim opšte fizičke pripreme u klubu za početnike i specifiku za ispravljanje i pravilan razvoj tijela - rekla je Dijana koja je glavni koordinator za kontakte sa AIBA, a jedno vrijeme je obavljala i funkciju generalnog sekretara Kik-boks saveza Republike Srpske.

Njoj u radu najviše pomaže najmlađa kćerka 18-godišnja Lora Matea koja se aktivno bavila gimnastikom i atletikom, a sada je zadužena za rad sam mladima od osam do 12 godina u školi sporta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.