Slađana Jovičić za “Glas Srpske”: Licenca FIFA ostvarenje snova

Dejan Jovičić
Slađana Jovičić za “Glas Srpske”: Licenca FIFA ostvarenje snova

SRBAC - Žene u fudbalu danas su sasvim normalna pojava, ali nekada je za to bila potrebna izuzetna hrabrost, koju sam na svu sreću imala, jer u suprotnom ne bih bila ponosna na svoju sudijsku karijeru koja traje punih 15 godina.

Ovo su riječi Slađane Jovičić (34), porijeklom iz Gornjih Kladara kod Srpca, koja od ove godine na grudima nosi znak FIFA sudije.

Srpčanka, koja već desetak godina živi i radi u slovenačkom Kopru, cijeli život posvetila je fudbalu. Za razliku od svojih vršnjakinja koje su bile okupirane provodom i izlascima, ona je slobodno vrijeme provodila igrajući fudbal sa bratom i djecom iz sela.

- Kao djevojčica željela sam da radim sve što i moj brat. Igrali smo svakodnevno fudbal, potom se on prijavio za sudiju, ali je ubrzo odustao. Naravno, to sam pokušala i ja, međutim, nisu primali žene. Iduće godine su mi dozvolili i prijavila sam se na kurs. Imala sam nepunih 18 i tako je sve počelo - izjavila je Slađana na početku priče za “Glas Srpske”.

Počela je suditi mali fudbal sa starijim kolegama, pa zatim dječije lige, a onda je uslijedio veći izazov, područne i regionalne lige u Republici Srpskoj, vrlo brzo doguravši do zvanja republičkog sudije.

Kako kaže, bilo je svega u tom periodu pa je tako znala praviti greške koje joj se danas ne bi dogodile.

- Tako sam jednom prekinula napad kako bih svezala pertle. Bilo je i smiješnih situacija. Sudeći u regionalnoj ligi, kao glavni sudija, lopta me je u prvoj minuti tako pogodila u glavu da minut-dva nisam došla sebi. Naravno, to je bilo zbog mog lošeg položaja, što sam tek kasnije shvatila. Imala sam dosta propusta koje nikada neću zaboraviti. Da sam znala šta me sve čeka, ne vjerujem da bih se odlučila za taj put. Sreća, pa nisam znala - dodala je Srpčanka.

Prisustvovala je i raznim tučama na terenu te doživljavala verbalne provokacije, ali sve je stoički izdržala jer je ljubav prema fudbalu bila jača.

- Muškarci reaguju različito, jedni su kulturni i simpatično im je kada vide ženskog sudiju, a drugi se pitaju šta žena radi na utakmici i šta zna o fudbalu. Par puta sam čula i povike kao što su “idi kući, kuvaj ručak”, i slično. Ali sve to doživljavam kao šalu - naglasila je Jovičićeva.

Nakon pet godina suđenja dogodio joj se prelomni trenutak u životu. Tada se udala za supruga Darka, koji je porijeklom iz Jošavke kod Čelinca, i odselila se s njim u Sloveniju, gdje je dobila posao i zasnovala porodicu. Tada je prestala da sudi, a pauza je trajala dvije godine.

- Jako sam patila i počinjala da plačem svaki put kada bih gledala neku utakmicu na televiziji. Počela sam da sanjam da sam na stadionu. Tada me je muž nagovorio da kontaktiram udruženje fudbalskih sudija u Kopru, što sam i učinila. Lijepo su me prihvatili, ali morala sam krenuti ponovo od najnižih liga. Nisu mi priznali ni republički ispit. Međutim, bila sam dovoljno uporna da počnem sve ispočetka - prisjetila se Slađana.

Brzo je savladala i prihvatila slovenačko državljanstvo kako bi mogla da napreduje. Prethodno je njen muž morao da postane državljanin Slovenije što mu je tada najteže palo, ali je bio odlučan da joj pomogne da ostvari svoje snove.

- Danas je sve puno lakše nego kad sam počinjala. Tada sam bila prvi i jedini ženski sudija u našoj regiji, a sada nas ima puno više. U Sloveniji se puno ulaže u ženski fudbal i sudije. Prilaze nam poslije utakmice da nam čestitaju. Poštuju moje odluke i mislim da imaju možda i više poštovanja nego prema mojim muškim kolegama - jasna je naša sagovornica.

U Sloveniji danas sudi prvu slovenačku žensku ligu, kao i prvu ligu za omladince i kadete. Arbitar je i u trećoj ligi za muškarce, a ima pravo da dijeli pravdu i u drugoj, te čeka svoju priliku, jer do sada nijedna žena nije sudila u ovom rangu takmičenja kao glavni sudija. A sav naporan rad i trud se i isplatio.

- Ove godine sam konačno dosanjala svoj san, da se okitim FIFA grbom kao jedna od šest žena u Sloveniji koje imaju ovu privilegiju. Time sam dobila pravo da sudim međunarodne utakmice, za sada kao pomoćni sudija - presrećna je Slađana.

Već je imala priliku da dijeli pravdu na prijateljskoj utakmici između Irana i SAD-a, a sa velikim iščekivanjem čeka prvu zvaničnu utakmicu.

- Stalno nadograđujem svoje znanje i često nam organizuju razne seminare na kojima gostuju vrhunski stručnjaci. Mnogo sam naučila od Aleksandre Česen i Tanje Subotić koje su cijenjene u sudijskom svijetu i koje takođe imaju licencu FIFA. Dobijala sam priliku da budem asistent na njihovim utakmicama. Imam i tu čast da je predsjednik našeg društva u Kopru, najbolji sudija svijeta za prošlu godinu Damir Skomina i često slušam njegova predavanja, a u svakom trenutku mu se mogu obratiti za savjet - istakla je Srpčanka.

Do kada će se baviti sudijskim poslom, ni sama još ne zna. Ono u šta je sigurna je da će to trajati sve dok bude uživala u ovom poslu i, uopšte, u sportu.

- Najveći motiv mi je da moja djeca budu ponosna na mene. Kad trčim norme, uvijek mislim na njih i znam da moram izdržati do kraja. Imam sina i dvije kćerke, uzrasta od dvije do devet godina, a najveći interes za fudbal za sada je pokazala kćerka Selena koja predano trenira u Fudbalskom klubu Koper - zaključila je Slađana koja u rodni kraj navraća često, a zadržala je i kontakte sa brojnim sudijama i delegatima iz Republike Srpske.

Korona virus

Slovenija je jedna od zemalja pogođenih pandemijom virusa korona, zbog čega su do daljeg otkazana sva sportska takmičenja.

- Sa strepnjom iščekujemo šta će se događati. Ovo nas je veoma pogodilo i svi smo prestrašeni. Ne znamo još kada će se prvenstva nastaviti. Prekinuti su i svi grupni treninzi, a zatvorene su i dvorane i igrališta. Imamo problem jer moramo održavati formu i u takvim okolnostima, ali dobili smo i-mejlom uputstva od naših trenera kako da izvodimo vježbe. Nadamo se da će ovo sve uskoro proći - istakla je Slađana.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana