Sjećanje novinara “Glasa” sa utakmice Jugoslavija – Argentina: Imali smo 12 idola, a Argentinci jednog
Među 40.000 gledalaca koji su sa tribina stadiona “Artemio Franki” u Firenci posmatrali utakmicu četvrtfinala Svjetskog prvenstva Jugoslavija - Argentina našla se i jedna grupa navijača banjalučkog Borca, popularnih “vulturesa”, a među njima i potpisnik ovih redova.
Jugoslaviju smo pratili na svim utakmicama tog prvenstva, a moja grupa je bila u Milanu, na meču sa Zapadnom Njemačkom (1:4), te u Firenci. Sjećam se da smo došli prije podne i da je već tada prostor oko stadiona bio prepun navijača. Bili su tu španski navijači, predvođeni legendarnim Manolom, kao i ogroman broj Brazilaca.
Španci su pokupovali karte sigurni da će eliminisati Jugoslaviju, a nešto slično dogodilo se i Brazilcima, koje je eliminisala Argentina. Svi oni navijali su tada za Jugoslaviju, dok su se za “gaučose”, osim samih Argentinaca, opredijelili samo navijači Napolija, za koje je Maradona bio Bog!
Upravo sa jednom grupom “tifoza” iz Napulja imali smo priliku da se sretnemo u jednoj uličici i sve je “mirisalo” na sukob. Međutim, oni su poželjeli da se slikamo, otišli smo zajedno i na piće (samo “koka-kola” jer je alkohol bio zabranjen) i proveli neka dva časa u zaista lijepom druženju. Tada smo imali priliku da vidimo i čujemo sa koliko poštovanja oni govore o Maradoni, koji među nama, ruku na srce, i nije bio nešto omiljen.
Ali, nisu ni oni bili oduševljeni Piksijem ili Papeom, pa smo razgovor skretali na drugu stranu. Na samom stadionu bili smo smješteni na gornji nivo sjeverne tribine, one ispod koje su se izvodili jedanaesterci. Ispod nas je bilo oko 1.000 navijača Argentine, koje smo tokom cijelog meča, produžetaka i izvođenja jedanaesteraca “bombardovali” praznim plastičnim bočicama. Kada su se fudbaleri obje selekcije pojavili na terenu, nastao je haos, svako je pozdravljao svoje, svaka grupa navijača Jugoslavije imala je svog idola, reklo bi se i 12 od 11 igrača, a Argentinci samo jednog.
Svaki njegov pokret budno je praćen, dobar dribling ili neka finta dočekivani ovacijama, a prekršaj nad njim burom negodovanja. Možete onda da zamislite sa koliko je povika i psovki sa terena ispraćen Refik Šabanadžović, koji je zbog dva prekršaja nad Maradonom dobio dva žuta kartona. Na kraju smo se razišli uz pozdrave, nije bilo teških riječi, ni sa njihove strane zbog gađanja bocama, ali ni sa naše zbog nezasluženog poraza.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
