OSVRT: Milan Zubović: Greška sistema
Jedan zaljubljenik u konje koji nije mnogo mario za košarku već sanjao da se čezama vozi nepreglednim vojvođanskim ravnicama uspio je da ostvari ono o čemu sanja svaki dječak koji uzme loptu u ruke.
Da bude najbolji na svijetu.
Na radost svih Srba, kao i ostalih njegovih navijača, Nikoli Jokiću to je pošlo za rukom. Priča kako je Somborac stigao do prestižnog priznanja i dalje privlači veliku pažnju, pa je za očekivati da će zaljubljenici u sedmu umjetnost o tome jednog dana snimiti igrani film, iako se za dokumentarce već uveliko troši filmska traka. Sigurno je da će glavna tema filma biti kako je jedan momak, iz Amerikancima nepoznatog dijela svijeta, uspio da pobijedi sistem, odnosno da bude najbolji u konkurenciji najboljih košarkaša svijeta koji na raspolaganju imaju sve privilegije moderne medicine, kao i to da nemaju previše posjeta članova različitih antidoping agencija. NBA sistem je besprijekoran, kažu najbolji na svijetu, i kao takav uzor je svim drugim organizacijama koje teže da ga dostignu. Takav sistem ne prepušta ništa slučaju već bira igrače od kojih stvara zvijezde, bogato ih nagrađuje basnoslovnim ugovorima, publici priređuje “šou-tajm”, da bi na kraju dana, mjeseca ili sezone svi bili srećni i zadovoljni. Ipak, jedan bucko je pokazao kako pojedinac može da nadmudri čitavu mašineriju za koju rade hiljade ljudi, gdje se odluke ne donose preko noći i preko koljena, već se sve sistematski planira godinama unaprijed.
Jokić je greška koja se potkrala sistemu. Kada je izabran kao 41. pik drafta te 2014. godine na televiziji nije bila ni prikazana njegova slika, već je išla reklama za tako bel tortilje. Sreća pa je on to prespavao jer bi bio razočaran odnosom bogatih i slavnih prema klincima koji žele da ispune svoje snove. On je svoje ispunio, čak i mnogo više od toga. Ipak, malo je nedostajalo da svega toga ne bude.
Jokić nije bio raspoložen za treninge na koje ga je tjerao stariji brat. Bio je fizički inferioran, nije mogao da napravi ženski sklek, a priču o višku kilograma znaju i vrapci na grani. Zbog viška kilograma nije završio u Partizanu, jedna loša utakmica u Megi zauvijek ga je udaljila od Barselone... To pokazuje da svi ponekad pogriješe, ali srećom po njega bilo je onih koji su vjerovali da će njegov talenat biti izbrušen i da će zablistati poput najsjajnijeg dijamanta. Ni u Denveru nisu mnogo vjerovali u njega kada je stigao. Mislili su da je samo jedan od onih koji će doći da uzme nešto novca pa se vrati u Evropu. Kada su shvatili da u svojim rukama zaista imaju naget (zlatni grumen), koji su iskopali za siću, predano se bacili na posao i sada beru plodove rada, mada još ni sami ne mogu povjerovati koliko su imali sreće 2014. godine i da sistem može biti promijenjen u njihovu korist.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
