Nastavljena ne baš popularna politika kluba iz Gospodske ulice: Borac najmanje cijeni svoje ljude

Dušan Repija, Siniša Kotaraš
Nastavljena ne baš popularna politika kluba iz Gospodske ulice: Borac najmanje cijeni svoje ljude

BANjALUKA - Smjenom Dejana Unčanina sa mjesta sportskog direktora Borac m:tela nastavljena je ne baš popularna praksa trošenja ljudi koji su godinama bili sinonim za najtrofejniji sportski kolektiv, ne samo u Srpskoj nego i mnogo šire.

Spisak onih kojima su na ovaj ili onaj način zatvorena vrata kluba iz Gospodske ulice samo u posljednjih desetak godina poprilično je dugačak. Kada se tome dodaju i članovi dvije najslavnije generacije, one iz 1976. i 1991. godine, stiče se utisak da su “crveno-plavi”, nadamo se privremeno, ostali bez ljudi koji su iskustvom, znanjem i poznanstvima mogli mnogo da doprinesu. Tako odavno na tribinama “Borika” nisu viđeni Zdravko Rađenović i Milorad Karalić, Draško Prtina, Zlatan Arnautovića, sve rjeđe su tu i Goran Malić, Nebojša Golić, Igor Rađenović, Bojan Crnomarković, Milan Torbica, Srđan Trivundža...

- Nažalost samo je produžen trend tjeranja zaslužnih igrača. U stvari, ovo je samo još jedna od grešaka u nizu. Sjetimo se samo famozne donatorske večere, koncerta za klub bez publike ili neregistrovanja igrača za nastup u Kupu EHF. Pravi se greška za greškom, a uvijek su drugi krivi, uglavnom nekadašnji zaslužni igrači. Pa, nemoguće je da niko od njih nije valjao, a da su pojedinci iz uprave, uglavnom ljudi koji se nikada nisu bavili rukometom, uvijek u pravu - prokomentarisao je Trivundža.

Ni Malić nije previše iznenađen posljednjom odlukom, jer kaže da je još za vrijeme igračke karijere osjetio da su domaći igrači najmanje cijenjeni.

- Tako je bilo dok sam igrao, a isto se dešava i po završetku karijera. Kao momci koji smo ponikli u Borcu uvijek smo imali najmanje plate, a naši dresovi su po završetku utakmice bili najviše natopljeni znojem. Isto je i sada. Mislim da je istina najskuplja riječ, jer dok bilo ko od nas kaže činjenice bivamo okarakterisani kao neprijatelji. Istina je u stvari da mi možda i previše volimo Borac, jer godinama, čak i decenijama trpimo neke stvari koje ne bi trebalo - rekao je Malić.

Predsjednik Borca Saša Kondić istakao je da je svjestan da se oko kluba raspredaju mnoge negativne priče, ali i da trenutni čelnici “crveno-plavih” u najvećem broju slučajeva nisu razlog za to.

- Nije tajna da mnogi bivši igrači zaobilaze Borac i da još od prije neki stari i zaslužni igrači ne dolaze. Za dosta njih ova uprava ne snosi krivicu i naša želja je da se ti odnosi normalizuju. Kada sam došao na čelo kluba tražio sam da se sastanem sa većinom tih ljudi, jer su oni pronijeli slavu Borca i zaslužuju da imaju svoje mjesto. Nažalost, nisam naišao na njihovo razumijevanje. Tačno je da se neke prethodne uprave nisu lijepo ponijele prema klupskim legendama, potpuno razumijem njihovo nezadovoljstvo i, evo, mi sada pružamo ruku pomirenja svima. Bitno nam je da imamo njihovu podršku - poručio je Kondić.

Treneri za nekoliko utakmica

Sličnu praksu na svojoj koži osjetili su i treneri ponikli u Borcu Draško Budiša, Davorin Ljubišić, Igor Rađenović, Bojan Crnomarković, Bojan Unčanin i drugi. Kada su dolazili na klupu predstavljani su kao dugoročna rješenja i budućnost, ali su poslije jednog ili dva neuspjeha, a u nečijem slučaju i nijednog, morali da odu.

 

Maglaj prvi test

U sklopu priprema za nastavak sezone rukometaši Borca u subotu će od 16.30 časova ugostiti Maglaj.

- Ne očekujem da momci igraju lijepo poslije 12, 13 treninga, bitno mi je da vidim koliko smo fizički spremni. Za sada sve ide po planu, zakazali smo i dvije utakmice sa Zagrebom za idući petak i subotu i vjeruje da ćemo do tada dodatno podići nivo forme - rekao je trener Borca Mirko Mikić.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana