Legendarni Abas Arslanagić o davnim vremenima: Bili smo avangarda u svakom pogledu

Siniša Kotaraš
Legendarni Abas Arslanagić o davnim vremenima: Bili smo avangarda u svakom pogledu

Banjaluka - Grad na Vrbasu oduvijek je važio za grad mladosti i sporta, čak je jedno duže vrijeme, uz Split, nosio epitet “najsportskijeg” grada u Jugoslaviji.

Neosporno, rukometaši su u to vrijeme bili najpopularniji, imali su najviše uspjeha na terenu, pa im se, logično, i posvećivala najveća medijska pažnja. Na ulici, na tada popularnom korzu, sve se vrtilo oko rukometaša, koji su tada, sa početka sedamdesetih godina prošlog vijeka, bili avangarda. Diktirali su modu, manire i mnogo šta drugo.

Jedan od najpopularnijih sportista toga doba bio je tada najbolji svjetski golman Abas Arslanagić, koji se rado podsjetio nekih detalja iz tog vremena.

- Zaista je lijepo vratiti se u te godine. Bili smo mladi i uspješni, a grad i ljudi su nas poštovali i voljeli. Gdje god da bismo otišli ili se pojavili, osjetili smo kako nas cijene. A nije bilo lako doći do toga. Mi smo naslijedili sjajnu generaciju i imali obavezu da budemo kao i oni. Mislim da smo u tome i uspjeli, jer smo tada u Banjaluku donijeli četiri titule prvaka Jugoslavije, pet osvojenih kupova SFRJ i, kao krunu, titulu prvaka Evrope. Da ne spominjem tadašnje reprezentativce koji su sa skoro svih takmičenja donosili medalje. Jednostavno, ta Borčeva dominacija je istovremeno bila i zlatno vrijeme jugoslovenskog rukometa - prisjeća se Arslanagić.

Nije Banjaluka tada bila veliki grad i svi su znali sve, posebno one najuspješnije. Zato i nije čudno da je omladina u njih gledala kao u idole i pokušavala da ih kopira u svemu, pa i u odijevanju.

- Evidentno je da smo mi bili avangarda u svemu, ne zato što smo mi to htjeli, već zato što je to jednostavno bilo tako. Bili smo mladi, željeli da se lijepo oblačimo, donosili garderobu iz svijeta i, normalno, svi su htjeli da imaju nešto slično. Mada, imao je Borac tada sjajne uniforme, tačnije klupska odijela, kupljene u tadašnjoj Robnoj kući “Standard”. Mada, mi smo se ponašali baš onako kako sportistima priliči, niko od nas nije iskakao. Čvrsto smo stajali na zemlji, iako smo imali svoje obožavaoce, često bili na TV i zaista medijski praćeni - kaže Arslanagić.

Naravno, kao najuspješniji sportski kolektiv, RK Borac je bio čest gost sportske rubrike “Glasa”.

- “Glas” je u to doba bio lokalni list, ali je dosta pažnje poklanjao sportu, a tu je i čuveni Izbor najboljeg sportiste Bosanske Krajine. Naravno, pratili su nas, vrlo često i putovali sa nama, prvo Limun Papić, poslije i Tomo Marić, a nakon toga i ostali mlađi novinari. Imali smo dobru saradnju, pa je čak i pokojni Momo Golić jedno vrijeme pisao za vaš list crtice sa naših putovanja - prisjetio se Arslanagić.

Naravno, nezaobilazna tema kada se govori o tim vremenima jeste i druženje sa ostalim sportistima.

- Pa, mi smo sa svima bili dobri. Sjećam se da sam na Igrama u Montrealu 1976. godine najviše vremena provodio sa Marjanom Benešom. U gradu smo se družili i sa fudbalerima, košarkašima, košarkašicama, bokserima, ma družili smo se sa svima, nije bilo razlike - tvrdi Arslanagić.

U to vrijeme ni zarade sportista nisu bile astronomske, ali su oni ipak lijepo živjeli.

- Ako vam kažem da smo za osvojenu titulu prvaka Evrope dobili 1.000 DM kao premiju, mislim da ćete mi teško povjerovati. Teško je sada te iznose porediti, ali kao primjer da kažem da sam ja tada, kao bolje plaćeni sportista, imao manje od današnjeg minimalca. Ali, ne mogu da se žalim, lijepo smo živjeli - zaključio je Arslanagić.

Prvi karantin

Legendarni “profesor” posebno je emotivno govorio o vremenu kada je Borac bio najbolji u Evropi.

- Izgubili smo prvo finale 1975. godine od njemačkog Forverca i čvrsto smo odlučili da naredne godine budemo šampioni Evrope. Tako je i bilo, finale se igralo u Banjaluci, grad je bio pun turista, ljubitelja rukometa i tražila se karta više. Cijeli grad je gorio i sve je bilo u znaku rukometa. Tada smo prvi put otišli u karantin i to u motel na Šehitlucima! Nije to bilo zbog nekog posebnog razloga, jednostavno je uprava htjela da nas izvuče iz prevelike gužve. I tako smo i mi tada osjetili “čari karantina” - prisjeća se Abas Arslanagić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana