Kapiten Igokee Branko Jorović: Želim da budem bliže porodici

Milan Zubović
Kapiten Igokee Branko Jorović: Želim da budem bliže porodici

Laktaši - Jedno ime nemoguće je izostaviti kada se sumiraju tri posljednje titule Igokee.

Branko Jorović, uz Aleksandra Radukića, jedini je košarkaš ekipe iz Aleksandrovca koji je osvojio sve tri, ali za razliku od Radukića, njegova uloga na terenu i u ekipi bila je mnogo značajnija. Sada je imao priliku da kao kapiten podigne šampionski pehar, a treća utakmica finalne serije plej-ofa protiv Širokog vrlo vjerovatno mu je bila posljednja u dresu kluba u kojem je doživio drugu mladost.

- Neću još da završavam karijeru jer se dobro osećam, mogu da igram i ništa me ne boli. Verujem da je ovo bio moj poslednji nastup u dresu Igokee, ali nikad ne reci nikad. Dao sam sve od sebe u ove tri godine koje sam proveo u klubu i verujem da su to čelnici kluba prepoznali. Tu sam uvek da pomognem koliko mogu, na bilo koji način, ali sam blizu odluke da zaigram negde bliže kući i porodici. Van rodnog grada sam već 15 godina i to mi je dosadilo, pa želim da što više vremena provodim sa porodicom - izjavio je Jorović.

Rođeni Čačanin naglasio je da je za svaku utakmicu bilo potrebno proliti mnogo znoja.

- Sve tri finalne serije bile su teške na svoj način. Široki uvek ima motiv više protiv nas i kada su gubili sa 0:2 u finalu, nisu se predavali. Sada smo ih dobili sa 3:0 u pobedama, što nije bio slučaj od kada sam ja ovde. Kada se pogleda konačan rezultat, stiče se utisak da je bilo lako, ali nije. Samo mi znamo koliko smo energije i rada uložili da bismo stigli do pehara. Svaka finalna serija bila je priča za sebe. Ne mogu neku posebno da istaknem jer je svaka bila teška i uvek se lepo završavala za nas - istakao je Jorović.

Iako je njegov tim u trećem meču finala kontrolisao igru od samog početka, u pojedinim trenucima on je sa klupe glasno sugerisao saigračima šta da odigraju ili kako da se postave u odbrani, tako da se stiče utisak da bi u skorije vrijeme mogao da postane trener.

- Ne znam kuda život može da me odnese, ali imam u planu da upišem višu trenersku školu. To što ponekad malo zagalamim na saigrače stvar je temperamenta jer hoću da im pomognem. U nekim momentima pokušao sam da ih "razbudim", da odigramo dobru odbranu i nadam se da mi ne zameraju - naglasio je Jorović, koji je za tri sezone osvojio tri kupa RS, dva kupa BiH, tri prvenstva BiH i prvo mjesto na kraju ligaškog dijela ABA lige 2012/13.

Nema prelomnog trenutka

Igokea je dosta oscilirala u igri tokom sezone, ali su se sve kockice poklopile na kraju kada su odbranili šampionsku titulu, kojoj su dodali trofej Kupa BiH.

- Igračima je teško kada krenu u sezonu sa jednim trenerom, pa se on promeni, pa onda dođe treći. Zatim odu tri igrača, pa dođu nova tri. Oni koji su ostali moraju da se navikavaju na sve promene i to dosta troši pojedince. Imali smo oscilacija, ali ne mogu da izdvojim momenat kada smo počeli dobro igrati. Mislim da je rad morao doći na naplatu i došao je period kada smo se malo opustili, pre svega psihološki, i počeli igrati dobro - rekao je Jorović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana