Igor Mirković: Tri puta me minuti dijelili od Borca i inostranstva

Svojevremeno je dobijao poziv da zaigra za mladu reprezentaciju BiH, tri puta je bio na pragu dolaska u banjalučki Borac, nekoliko puta je trebao otići u inostranstvo, ali od svega toga ništa se nije desilo.

- Dok su bili treneri na Gradski stadion su me zvali Zoran Smileski, Vlado Jagodić i Branislav Krunić, ali se uvijek nešto ispriječilo u posljednjem momentu. Nekom nisam bio po volji i tu je bio kraj. Naravno da bih volio da sam zaigrao u Borcu, ali nisam opterećen time. Slične stvari su bile i kada sam trebao u inostranstvo. Bilo je ponuda iz Poljske, Češke, Slovačke, Izraela, Irana, ali jednostavno nije mi bilo suđeno - rekao je Mirković, koji već ima položenu trenersku B licencu i nastavlja sa usavršavanjem.

Vrstan tehničar od početka karijere je krasio mirnoćom i staloženošću na terenu, a u brojnim klubovima gdje je igrao uvijek je bio među glavnim zvijezdama tima.

- Fudbal je za mene oduvijek bio dio svakodnevice, jednostavno stil života, nešto bez čega ne bih mogao. Formirao me kao zdravu ličnost i na to sam izuzetno ponosan. Zato sam se trudio, gdje god sam igrao da ostavim dobar utisak - rekao je Mirković.

Sve je počelo u Vlasenici, gdje su njegovi roditelji izbjegli iz Sarajeva u kojem je rođen.

- Već sa 16 godina sam debitovao za prvi tim, a onda sam sa roditeljima otišao u Švedsku, gdje sam igrao za juniore AIK Stokholma i Sundsvala. Nismo se dugo zadržali na sjeveru Evrope i vratili smo se u Brčko, gdje sam odmah zaigrao za Lokomotivu, koja je te sezone jedini put igrala među prvoligašima. Poslije toga je uslijedo dolazak u Banjaluku i ugovor sa Slogom iz Trna, koja je tada bila prvoligaš - naglasio je Mirković, koji je u junu proslavio 35. rođendan.

U karijeri je igrao za četiri premijerligaška kluba Laktaše, Rudar Prijedor, Radnik i Kozaru. Sa njima je nastupio i prvoligaškoj konkurenciji, jedno vrijeme bio član Goražda, ponovo igrao u trnskoj Slogi i sada se skrasio u Slobodi.

- Ako moram da biram sigurno da mi je najljepše bilo u Radniku, a ništa manje ni u Laktašima, gdje sam igrao sa vrhunskih fudbalerima - nastavio je Mirković, koji je u karijeri odigrao više od 500 zvaničnih utakmica.

Uporedo sa velikim fudbalom Mirković je postao prepoznatljiv i po brojnim nastupima na turnirima u malom fudbalu. Bio je član nekadašnjeg futsal premijerligaša “Sokratesa”, igrao je u Prvoj hrvatskoj ligi za Brod, a sada je u ekipi Policajca, jedinom klubu iz Srpske, koji nastupa u Premijer ligi BiH u futsalu.

- Veliki fudbal je uvijek bio prioritet, a sa malim sam prekraćivao zimsku pauzu i to dosta uspješno. Ekipe za koje sam nastupao čak pet puta su bile pobjednici jednog od najvećih turnira na ovim prostorima, onog u “Boriku”, gdje sam bio proglašavan za najperspektivnijeg, ali i najboljeg igrača. Jedino nisam bio najbolji strijelac. Bilo je nagrada i iz Dervente, Prijedora, Kozarske Dubice, Broda... Sve u svemu sa onim što sam postigao igrajući fudbal, veliki i mali zadovoljan. Možda je moglo i bolje, ali nikada nisam tražio hljeba preko pogače - zaključio je Mirković.

Osvojio i “kocku”

Nedavno je Igor Mirković zajedno sa Nikolom Zecom trijumfovao na turniru u “Kocki” (nožni tenis), koji je odigran pred banjalučkom Robnom kućom “Boska”.

- Prijavili smo ekipu pod imenom “Prike” i osvojili prvo mjesto. Višak vremena otkako je počela korona često sam provodio na stadionu BSK-a sa prijateljima i tamo smo na taretanu igrali nožni tenis. Vrijedjelo je trenirati, ali je jasno da u “kocki” tehnika prije svega dolazi do izražaja - naglasio je Mirković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.