Đorđe Ćelić, kapiten Rukometnog kluba Borac m:tel: Iz Borca mogu da odem samo u penziju

Siniša Kotaraš
Đorđe Ćelić, kapiten Rukometnog kluba Borac m:tel: Iz Borca mogu da odem samo u penziju

U proteklih desetak godina dres Rukometnog kluba Borac m:tel nosio je veliki broj igrača, a jedini koji ih je dočekao i ispratio je Đorđe Ćelić. Snažni pivot već petu godinu nosi kapitensku traku oko ruke i, kako sam kaže, iz Borca može da ode samo u penziju.

U intervjuu za “Glas Srpske” naglasio je kako ni sam nije vjerovao da će u rukometu ostati baš toliko dugo, ali i da je na kraju ponosan na sve što je ostvario u crveno-plavom dresu.

- Da mi je neko, kada sam počeo da treniram rukomet, rekao da će to na kraju ovako da izgleda, teško da bih mogao u to da povjerujem. Tačnije, nisam na početku vjerovao ni da ću u rukometu ostati ovoliko dugo, a kamoli napraviti nešto značajnije. A, eto, napravio sam solidnu karijeru, možda sam mogao i bolje, ali ne žalim se. I kada jednog dana odlučim da je dosta, imaću čime da se pohvalim ili, kao što naš narod kaže, imaću šta da pričam unucima. Često me pitaju za inostranstvo, ali uvijek kažem da iz Borca mogu da idem samo u penziju.

GLAS: Za posljednjih deset godina kroz Borac je prošlo mnogo rukometaša, manje ili više poznatih, ali se nisu svi podjednako dobro snašli?

ĆELIĆ: Igrati za Borac nosi neki dodatni pritisak. Bilo je dosta slučajeva da su neki igrači, koji su u drugim klubovima bili odlični, u Borcu trebali dosta vremena da se “nađu”. Da li je to zbog samog imena, pritiska sa tribina ili nečeg trećeg, ne znam. I meni je na početku bilo malo teško, ali se vremenom čovjek navikne i već dugo sam, što se kaže, svoj na svom. 

GLAS: Kako se pripremate za sezonu, a kako za utakmice?

ĆELIĆ: Osim ekipnih priprema sa ostatkom tima, uvijek nastojim i da se individualno pripremam, tako da u prvenstvo uđem maksimalno spreman za sve izazove. Kada je u pitanju priprema za utakmice, trudim se da otkrijem sve dobre i loše strane igrača koji će mi biti direktni protivnici kako bih se mogao adekvatno pripremiti. Posljednjih godina, otkako je trener Mirko Mikić, mnogo više koristimo i video skauting rivala, što je sjajna stvar jer do najsitnijih detalja se upoznate sa rivalom.

GLAS: Ova sezona krenula je sjajno, Borac je osvojio 14. pehar pobjednika Kupa Republike Srpske, a baš toliko trofeja ukupno imate sa matičnim klubom?

ĆELIĆ: Četvrti put se radujem osvajanju Kupa Srpske, a posebno sam ponosan što sam dva puta pehar dizao kao kapiten. Prvi sam osvojio iste godine kada sam zaigrao za prvi tim, u sezoni 2011/12, kada smo slavili na završnom turniru u Trebinju. Nakon toga sam u riznicu trofeja dodao i pet titula šampiona BiH, te pet kupova BiH i zaista nemam razloga da ne budem zadovoljan. Za deset godina 14 pehara je zaista brojka za ponos.

GLAS: U finalu Kupa RS ste deklasirali Slogu u Doboju. Da li ste očekivali ovako lak i ubjedljiv trijumf?

ĆELIĆ: Svakako da niko od nas nije očekivao ovako laku utakmicu i svi smo mislili da će to biti mnogo teže. Međutim, odlično smo otvorili susret i kasnije je bilo mnogo lakše. Sa druge strane, Sloga je napravila dosta grešaka, što smo mi znali da iskoristimo i već do poluvremena steknemo veliku prednost. Mnogo teže je bilo protiv Lokomotive u polufinalu, jer smo u taj meč ušli prilično loše. U svakom slučaju, i Brčaci i Dobojlije su kvalitetne ekipe i siguran sam da će u prvenstvu igrati značajne uloge.

GLAS: Narednog vikenda na programu je finalni turnir Kupa BiH, čiji je Borac aktuelni osvajač. Možete li se okititi još jednim trofejom?

ĆELIĆ: U polufinalu nam je rival tuzlanska Sloboda, koja se ovog ljeta znatno pojačala. Odigrali su u pripremnom periodu nekoliko dobrih utakmica, ali to ipak nisu bili zvanični susreti i tek ćemo da vidimo koliko su uspjeli da se uigraju. Teško je reći da li smo favoriti, ali mi u svaki meč ulazimo sa željom da pobijedimo, pa će tako biti i sada. 

GLAS: Borac je ovog ljeta uveliko promijenio tim. Da li ste slabiji ili jači nego prošle sezone?

ĆELIĆ: Imao sam na početku neke dileme, ali nakon odrađenih priprema i nekoliko odigranih utakmica mislim da nema neke velike razlike. Zadržali smo otprilike prvu postavu, ali mi se čini da nam je sada možda nešto kraća klupa. Ali, to su samo neki prvi utisci, mnogo jasnije će biti kada počne prvenstvo i borba za bodove.

GLAS: Borac je aktuelni šampion BiH, možete li odbraniti titulu?

ĆELIĆ: Mislim da možemo, što je, uostalom, kao i svake godine, naš cilj. Naravno, neće biti lako jer je sada dosta izjednačenih ekipa, da ne govorimo o tome da će svi željeti da nas sruše. Pojačali su se Gračanica, Sloboda, Izviđač, tu je i Vogošća, biće interesantno, ali sam siguran da ćemo se na kraju mi radovati.

GLAS: Kakve su ambicije u okviru EHF Kupa Evrope?

ĆELIĆ: Ove godine je pandemija virusa korona sve poremetila, pa tako i ovo takmičenje. Krećemo od trećeg kola, koje je pomjereno za mjesec dana, a još nismo saznali ime rivala. Teško je bilo šta obećavati, ali ćemo nastojati da ostvarimo što bolji rezultat, bar kao onaj od prije dvije godine.

GLAS: Nadate li se igranju Regionalne SEHA lige?

ĆELIĆ: Bilo bi lijepo kada bi banjalučki ljubitelji rukometa imali priliku da ponovo u “Boriku” vide neke od najjačih evropskih klubova, da ne govorim kakva bi to škola bila za naše najmlađe prvotimce. Naravno, u taj projekat se ne bi smjelo srljati tek tako, već bismo morali da lijepo zaokružimo sve segmente.

GLAS: Za deset godina promijenili ste dosta trenera, koji su ostali u najljepšem sjećanju?

ĆELIĆ: Dres Borca obukao sam kada je na klupi sjedio Dragan Marković, koji me je, u stvari, i doveo, i svakako da mi je on ostao u najljepšem svjetlu. Pored njega, posebno mi se svidio rad sa Igorom Rađenovićem, kao i sada sa Mirkom Mikićem, sa kojim me veže dugogodišnje prijateljstvo. Bili smo saigrači i odlično se razumijemo i na terenu i van njega.

GLAS: Iako još ne razmišljate o kraju karijere, šta planirate kada jednog dana ipak kažete dosta?

ĆELIĆ: Nekima će to izgledati čudno, ali nemam želju da ostanem u rukometu kao trener ili funkcioner. Uvijek ću biti tu da na bilo koji način pomognem Borcu, ako ništa sa tribina. 

Zagreb za pamćenje

GLAS: Odigrali ste za deset godina mnogo utakmica u dresu Borca, koje su vam ostale u sjećanju?

ĆELIĆ: Bilo ih je dosta, ali se neke ipak izdvajaju. Pamtim našu sjajnu igru i pobjedu protiv Vardara u SEHA ligi (37:29), pa onda protiv Tatrana kada je Stefan Janković postigao pogodak u posljednjoj sekundi, kao i trijumf od devet golova razlike protiv Aragona (31:22). Svakako, jedna od najdražih utakmica je ona protiv Zagreba koja je odigran u prepunom “Boriku”. Izgubili smo sa 24:29, ali smo sve do samog finiša imali rezultatski priključak protiv ekipe u kojoj su tada igrali neki od najboljih svjetskih rukometaša predvođenih Ivanom Balićem. Pružili smo sjajan otpor i bili nagrađeni ogromnim aplauzom sa tribina. Imali smo i na međunarodnoj sceni dobrih mečeva, posebno protiv norveškog Hasluma, kojeg smo savladali i u gostima i kod kuće.

Crveni kartoni

GLAS: Kažu da ste igrač koji se ne boji duela, ali ste uprkos tome rijetko dobijali crvene kartone?

ĆELIĆ: Ne bježim od jake, muške igre, ali nisam grub. Naravno, kao posljedica takve igre bilo je dosta isključenja na dva minuta, a jedine crvene kartone zaradio sam u mini-ligi za prvaka u sezoni 2016/17. Jednostavno, zaredale su se tri utakmice u kojima sam već u prvom poluvremenu morao u svlačionicu, ali se to, srećom, nije odrazilo na našu igru i konačan rasplet jer smo te godine osvojili šampionsku titulu.

 

Kozara pala za tri minuta
Kozara pala za tri minuta
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana