Božo Đurasović, košarkaš Leotara, o aktuelnoj sezoni: Sa bratom Najlakše sarađivati

Milan Zubović
Foto: lokoportal

TREBINjE - Treći dolazak u matični klub ujedno je i najduži period koji je košarkaš Božo Đurasović proveo u Leotaru.

Čekajući inostrani angažman trenirao je sa ostatkom ekipe tokom ljeta, a kako nije bilo adekvatnih ponuda, odlučio je da ostane u matičnom klubu u kojem je jedan od nosilaca igre. Prvi put u seniorskoj konkurenciji zajedno sa njim u ekipi je i stariji brat Nikola.

- U šali smo govorili da bi bilo lijepo da ostanemo zajedno, a kada se otvorilo mjesto poslije povreda nekih igrača, ozbiljno smo popričali i dogovorili se da budem član sve dok ne bude iskrsnula dobra ponuda iz inostranstva. Do Nove godine sigurno sam član Leotara i tada očekujem ponudu, mada to uzimam sa dozom rezerve zbog pandemije i činjenice da se skoro svi klubovi okreću domaćim igračima, jer nemaju novca. Na stend-baju sam, ali se na žalim, jer mi je izuzetno drago da igram sa svojim prijateljima - izjavio je Đurasović za “Glas Srpske”.

Saradnja sa bratom za sada je fenomenalna. Kaže dobro se poznaju, iako do sada nisu bili članovi istog tima.

- Lako se dogovorimo, jer dobro čitamo misli jedan drugome i nadopunjujemo se na terenu. Nema ljubomore i pored dobro poznate činjenice da dva brata nikad ne mogu zajedno igrati u istom timu (smijeh). Da se ovo desilo prije šest ili sedam godina, možda bismo više bili sebični, ovako asistencijama tražimo jedan drugoga. Odlično poznajem sve momke sa kojima igramo, prijatelji smo i van terena. Imamo jednog stranca koji je tu tri godine i niko ga više ne smatra stranim igračem, tako da je atmosfera porodična - istakao je Đurasović, koji igra na poziciji niskog krila.

Tokom karijere nastupao je za Bosnu, njemački Gisen, ukrajinsku Politehniku, švajcarski Montej, rumunske Steauu i Krajovu, Zrinjski, Dinamik, francuski Kvimper, dok je prošlu sezonu proveo u mađarskom KTE Duna Asfaltu iz Kečkemetija. Poredeći kvalitet takmičenja u tim državama lako se uoči razlog zašto su ispred BiH.

- Mađari su mnogo ispred kada je riječ o organizaciji lige. Uspjeli su da sa mnogo manje talentovanih igrača imaju kvalitetnije takmičenje. Mađarska zvuči kao neka egzotična košarkaška destinacija, ali uopšte nije tako. Podržavaju FIBA pa njihov prvak igra u Ligi šampiona, dok imaju još nekoliko klubova koji pretenduju na sami vrh, a ostali su dosta izjednačeni na visokom nivou te su u rangu kvalitetnijeg dijela Druge ABA lige. Smanjili su broj stranaca sa pet na četiri pa je sada kvalitet malo opao, ali će oni to brzo premostiti - rekao je Đurasović.

Pozitivno iskustvo ponio je i iz Rumunije, iako je na početku avanture bilo skeptika.

- Mojim prijateljima nije bilo jasno zašto sam tamo otišao, a Rumuni su tada počeli mnogo da ulažu u košarku, što jasno daje rezultate posljednjih godina. Govorio sam im da idu tamo pa da se uvjere, neki su me poslušali i nisu se pokajali. Švajcarska je priča za sebe. Organizacija je besprijekorna iako je košarka četvrti sport po interesovanju nakon fudbala, hokeja i skijanja. Država malo ulaže, ali privatni sektor to gura i viši je nivo nego u Mađarskoj ili Rumuniji. Da su u BiH budžeti klubova veći za trećinu, Liga bi bila daleko kvalitetnija, jer bi svi željeli da igraju u domaćim klubovima - zaključio je Đurasović.

Dometi

Leotar je odigrao šest utakmica ove sezone i ima polovičan učinak, mada po sastavu ekipe djeluje da može mnogo bolje.

- Uvijek nam postavljaju pitanje koliko možemo dogurati u Ligi BiH. Ne znam. Imamo finu ekipu koja bi trebalo da se bori za vrh tabele, odnosno za mjesto među četiri najbolja, ali je mnogo objektivnih razloga zašto nismo upisali više pobjeda. Problem je u ritmu, jer smo predugo vremena bili na pauzi pa nam se desi da ne držimo nivo igre i koncentraciju tokom svih 40 minuta. To je bilo očekivano jer niko nije trenirao dva mjeseca - naglasio je Đurasović.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana