Sjećanja Radoslava Rade Savića o prvoj tituli šampiona svijeta za “Glas Srpske” (3): Prvenstvo u sjeni Žućkove tragedije

Na Evropskom prvenstvu u Pragu 1947. godine “plavi” su se upisali u prvi razred i takmičenje završili ispred posljednje Albanije, ali to nije pokolebalo košarkaške zanesenjake da nastave sa predanim radom. Prva medalja (srebrna) stigla je 1961. godine na Evropskom prvenstvu, a potom su uslijedile i sa ostalih takmičenja mada se očekivala ona najsjajnija. Srebra sa Olimpijskih igara 1968. iz Meksika i EP iz Italije naredne godine stvorile su atmosferu da Jugoslavija konačno može do zlata. Dobijanje domaćinstva prvenstva dočekano je sa velikim oduševljenjem i svi su jedva čekali da ono počne mada je ostalo u sjeni velike tragedije.

- Sportski cilj smo sami postavili i znali smo da je trnovit put do željenog. U pripremi reprezentacije za 1970. godinu, ništa nismo prepuštali slučaju. Popularisali smo kult selekcije, stvarali joj uslove za intenzivan i sadržajan rad, nalazili prostor da iz dana u dan provjerava i svoju spremnost za najveće sportske domete. Reprezentacija je tako bila u pogonu bez zastoja i po rezultatima na tim takmičenjima podgrijavane su naše ambicije i sve više činile se ostvarivim. Malo je onih koji i danas ne znaju za pravi podvig naših košarkaša na Igrama u Meksiku. Koševi koje je tada u završnici postigao Vladimir Cvetković uveli su nas na postolje za najbolje i ušli u legendu. Ipak, prvenstvo smo dočekali tužni jer smo prvi put nakon dužeg vremena igrali bez našeg Žućka. Šta je Radivoj Korać, popularni Žućko, prva ljevica evropske i svjetske košarke, značio i kao košarkaš i kao čovjek u našem timu, ljubiteljima sporta i ne treba posebno objašnjavati. Nažalost, nesrećnim slučajem stradao je te iste godine - izjavio je Savić.

Nesreća se desila početkom juna 1969. kada je Žućko sa reprezentacijom Jugoslavije igrao revijalnu utakmicu protiv reprezentacije BiH. Na povratku iz Sarajeva imao je udes u Semizovcu.

- Ne sjećam se tužnijeg dana u našem sportu do tada. I mene je obuzela golema tuga koju i danas nosim kao bolan ožiljak. Bio sam posljednji čovjek koji je sa njim (u društvu sa Rankom Žeravicom, njegovom suprugom Zagom i Ješom Perićem) ćaskao u hotelu “Central” i pri polasku zadnji mu stisnuo ruku i razmijenio dobre želje za nastavak sezone. Nikada kasnije nisam prošao kraj spomen-obilježja u Semizovcu da nisam zastao ili da u Beogradu nisam pogledao spomen-ploču na njegovoj osnovnoj školi koju su košarkaši Beograda, Srbije i Jugoslavije postavili 1975. godine - istakao je Savić.

Ipak, nevolja nikada nije dolazila sama.

- Nije to bila jedina nevolja sa kojom se suočila naša reprezentacija. Pred početak završnih priprema za Ljubljanu, Cvetković je iz ličnih razloga zamolio da bude oslobođen reprezentativnih obaveza. Tako smo u sastavu tima ostali i bez drugog stamenog stuba. I da nesreća nikad ne dolazi sama, neposredno pred nastupe na prvenstvu povrijedio se i Ivo Daneu. Njegov izostanak iz sastava bio bi toliko težak udar za tim da bi ga reprezentacija teško podnijela. “Stisni Ivo zube” poručivali su mu sa svih strana, a velikog Ivu na to nije trebalo podsjećati. Pričao mi je naš Banjalučanin Milan Tošić Prle koji je bio prvi do Ranka u stručnom štabu kako su sve te nevolje doživljavali i reprezentativci. “Ma šta da ti pričam. Svi smo bili zabrinuti. Ali, stari moj, u toj muci rađala se i dodatna energija među igračima. Nekako smo se još više zbijali i svako je želio, igrači na svoj način, mi stručnjaci na svoj da što više tereta preuzmemo na svoja pleća i da drugome olakšamo” - naglasio je Savić.

Jugoškola

Savić je naveo da su optimizam o zlatu gajili sa punim pravom.

- Iza sebe smo već imali vrijedne rezultate i kvalitetom se jugoslovenska košarka, klupska i reprezentativna, uspinjala ka nama nedostupnim visinama. Ovjerili smo našu jugoslovensku varijantu košarkaške igre, neki to radije nazivaju i jugokošarkaškom školom. U dužem vremenskom periodu održavali smo kontinuitet rasta i već posjedovali neophodna sportska iskustva - kazao je Savić.

Četvrti nastavak priče o SP slijedi idućeg vikenda u “Glasu Srpske”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.